VELIKI I MALI

U odnosima među državama, ono što je velikima dozvoljeno malima nije. Zvuči blesavo ali je tako. Najbolje se to vidi u ispoljavanju nacionalnih osećanja koja se kod velikih proglašavaju patriotizmom, a kod malih nacionalizmom. Kada su, na primer, posle jedanaestog septembra širom SAD osvanule državne zastave, to je protumačeno kao čin buđenja nacionalne svesti kojim se stavlja do znanja da su građani SAD verni svojim demokratskim tekovinama. Kada se pobodenim zastavama u maloj državi, iz takođe legitimnog razloga, zbog otimanja teritorije, na primer, isto tako izražava građanska lojalnost, to se opisuje kao raspirivanje nacionalizma.
Čudan je taj, sad već globalni proces, davanja legitimiteta dvostukim aršinima gde jedna pravila važe za velike a druga za male.
Kad se od neke male države otcepi još manja teritorija, kao npr. Kosovo od Srbije ili Južna Osteija od Gruzije po etničkom osnovu, to se smatra kao legitimni akt prava na samoopredeljenje ali kad bi isti proces započeo na pimer u Americi ili Španiji, Francuskoj ili nekoj drugoj velikoj državi to bi bilo totalno neprihvatljivo i cenilo bi se kao separatizam, rušenje ustavno-pravnog poretka i ko zna šta još.
Kad male zemlje zarate onda im se u posebnim, međunarodnim, sudovima sudi za ratne zločine, a kad velike sile poseju bombe i pobiju masu nedužnih ljudi u nekoj maloj zemlji tj kad veliki uzmu pravdu u svoje ruke, onda se to nikako ne smatra agresijom jer jednostavno za velike i jake ne postoji sud.
Čudan je ovaj svet. Bio sam ubeđen da smo došli do tog civilizacijskog nivoa i razvoja svesti da smo shvatili da su pravda i jednakost univerzalne kategorije primenljive na sve ljude na svetu i da ne zavise od veličine i snage neke zemlje ali, očigledno, sam se prevario.
Šta još mora da se desi da bi smo prihvatili jedinu istinu da je čovek - čovek? Kada ćemo prihvatiti da za pravdu nije bitno kojem se bogu molimo, kojim jezikom pričamo, koja nam je boja kože ili koliko je velika i snažna država iz koje potičemo?
Sva ova dešavanja u današnjem svetu daju mi za pravo da zaključim da je postalo pravilo ono što nikako nije smelo da se desi - da što smo jači i bogatiji to smo siromašniji za osećaj pravde. Da li je moguće da ljudi mogu biti jednaki samo i jedino kad su siromašni i kad nemaju šta da dele? Pa, zar to treba da nam postane ideal? Zar moramo da materijalno osiromašimo da bi smo postali bogati duhom? Nešta tu duboko nije u redu!
BIG AND SMALL
What is allowed to the big is not to the small. This is how things works between countries in the world today. Sounds crazy but it's true.
Take an example of expressing national feelings. After 9/11 all of the USA was covered with national flags and that was considered as an act of national awareness and dedication to the democracy of the citizens of the USA. Nothing wrong in that. When flags are sticking out in small country as symbol of their national awareness and protest against, say, separatism in their country it is recognized as a bad thing and growth of nationalism.
Here is another example of injustice towards small countries. If in one small country an ethnic group decide to proclaim independence and separate from the host country it is considered as legitimate act of self-determination but at the the same time such a process in USA, France or Great Britain would be unthinkable and considered as separatism and endanger of Constitutional Law.
Example three: When two small countries start a war between themselves the UN constitutes a court for war crimes for these countries, but when a big country throw bombs and kill innocent people in some small country (without declaring the war) it is not considered as an act of aggression and there is no law against their crimes. Simply there is one law that applies to the big and another for the small ones.
Strange, isn't it? There are many more examples in trade and other human activities. For some time I thought that, we, as a human civilization, have reached the point when we finally understand that justice is one and same for all. Obviously, I was wrong.
When will we accept the truth that a human being is a human being? Regardless to which God he prays, what is the color of his skin, what language does he speaks and what is the size of his country - one should have the same rights everywhere?
Nowadays it looks like there is justice only for rich and strong. Should we all be poor and thus equall?
There’s something very, very wrong in today’s world!

UTJEHA 08

Sviđaju mi se ove fotografije. Šteta što je rezolucija tako slaba ali napravljene su sa mobilnim telefonom i tu više ništa ne može da se popravi. Napravljeno letos u Utjehi (MNE).

ZA KIM ZVONA ZVONE?

Srpsko-Hrvatski rat se nastavlja i u XXI veku, samo sada sa drugim sredstvima.
Razlog za ovu moju izjavu je hrvatska tužba protiv Srbije, pred Međunarodnim sudom u Hagu, za genocid.
Poznato je da su tokom rata '90-tih učinjeni mnogi zločini, kao u svakom ratu i to na obe strane. Ko je vodio odbrambeni a ko agresorski rat je priča o 'kokoški i jajetu' jer obe strane tvrde da su se branile od druge strane, inače do rata ne bi ni došlo.
Rat je završio kako je zvaršio i moja dilema je da li je ova tužba Međunarodnom sudu stvarno bila potrebna? Šta ona može da donese? Istinu?! Istina je da ne postoji istina već samo ubeđenja, a ubeđenje ne može da promeni nikakva presuda. Jer šta se sada može očekivati kao sledeći korak Srbije? Protivtužba za genocid koji su Hrvati učinili Srbima. Materijala ima napretek. Da pomenem samo akcije Bljesak i Oluju koji su za posledicu imale veliki broj ubijenih i progon oko 400.000 građana srpske nacionalosti iz Hrvatske. Pošto znamo da zločin genocida ne zastareva verovatno će se potegnuti i pitanje zatiranja Srba u Hrvatskoj za vreme NDH u II svetskom ratu. I tako počinje igranka bez prestanka.
Zato je moje pitanje bilo šta se međusobnim tužakanjima može postići? Odgovor je vrlo prost - ništa! Tačnije ništa korisno ni za jednu stranu. Ova parnica će potrajati i duže od 10 godina, a u međuvremenu će međusobni odnosi još više da zahladne i popune se mržnjom. Bez obzira kakva na kraju bude presuda to ništa neće promeniti jer presuda ne može da zadovolji obe strane, a ona strana koja nije zadovoljna nastavlja sukob i time se sukob ne razrešava.
Neko, verovatno, ima koristi od ovakve situacije ali, definitivno, to nisu ni Srpski i ni Hrvatski narod.

FOR WHOM THE BELL TOLLS?

The 'Serb-Croat War' continues in XXI century, only now by other means.
The reason for saying this is recent Croatian lawsuit filed against Serbia for genocide.
It is well known that during the war between Serbia and Croatia in '90s the crimes were committed on both sides, like in any other war. Who led offensive and who led defensive war is 'which came first: hen or egg?' question, because each side claims they were attacked and had to defend themselves, other ways there would be no need for the war.
The war was ended as it was and my dilemma is whether filing this lawsuit was really necessary? What good can it bring to anyone? The truth? There is no truth, only beliefs and beliefs cannot be changed by any law verdict. Next step to be expected by Serbs is to file a counter lawsuit against Croatia for genocide. There is more than enough evidence for that. Only to mention that during this war a huge number of Serbs, citizens of Croatia, were killed and some 400.000 flee from Croatia in fear for their life. Most probably the case of Croatian genocide against Serbs during the II WW will be raised too. And there we go. This is an endless story.
That's why I question what can be achieved with this lawsuits? The answer is simple - nothing! Nothing good for either sides. It will take more than 10 years before this lawsuit ends and in the meantime the relationship between Serbs and Croats will be cold and filled with hate.
No matter what will be the verdict, both sides will stick to their 'truth' and the verdict will be only one more reason for further quarrels and hate.
Someone, of course, benefits from such a situation but ordinary Serbian and Croatian people definitely not.

SRBIJA, ZEMLJA TENISA

Ni manje zemlje ni većih uspeha. Vaterpolo: Prvo mesto u svetskoj ligi, Milorad Čavić novi evropski rekorder u plivanju 100 m delfin, odbojkaši drugo mesto u svetskoj ligi... Lista sportova u kojoj su naši sportsti osvojili medalje ove godine je stvarno dugačka, ali uspeh naših tenisera je zapanjujući.
Vrh svetskog tenisa pripada Srbiji.
Jelena Janković, Novak Đoković, Nenad Zimonjić, Ana Ivanović, Tipsarević, Troicki. Ko još nije čuo za njih?
JJ je najbolja teniserka sveta. Prelepa Ana Ivanović, osvajač ovogodišnjeg Roland Garrosa, samo zbog povrede je završila sezonu na odličnom 5. mestu, a jedno vreme je bila i prvi reket sveta. Nole je sezonu završio kao 3-ći reket sveta u muškom tenisu, dok je Zimonjić sa Nestorovićem zauzeo prvo mesto na listi svetskog dubla.
Respect!

SERBIA, COUNTRY OF TENNIS

Serbia is a small country but with a lot of talented sportsman. First place in Water polo World League, swimmer Milorad Čavić is bearer of new European record on 100 m butterfly, volleyball team is second in World League... This year the list of success of our sportsman is very long, but success of our tennis players is astonishing.
Jelena Janković, Novak Đoković, Nenad Zimonjić, Ana Ivanović, Tipsarević, Troicki. Everybody knows them.
JJ is the No. 1 tennis player in the World. Beautiful Ana, the winner of Roland Garros, only due to injury, finished as the 5th player, though, for some time, she was also the No.1. Nole finished this season after the triumph on Masters in Shanghai as the World 3rd racquet , while Zimonjić and Nestorović are the first World tennis double.
Respect!

BS vs LDP

Razmišljao sam da li da se oglasim i napišem koju povodom novonastalih odnosa između Biljane Srbljanović (BS) i Liberalno Demokratske Partije (LDP).
BS je, da podsetim, na poslednjim izborima bila kandidat LDP-a za gradonačelnika Beograda. Kad se sve završilo onako kako se završilo od BS nigde više ni traga ni glasa. Mislio sam da se povukla, možda čak i razočarana, nazad u Pariz. Međutim, ne lezi vraže pre neki dan pročitah na njenom blogu da su se stvari odvijale na sasvim drugačiji način.
Povezah tu njenu izjavu sa stvarima koje su meni lično poznate o načinu na koji funkcioniše LDP i to je to. Tema za blog.
U pripremi za pisanje bloga (ah, kako to profesionalno zvuči), skoknuh do Foruma B92, čisto da vidim imali tu šta na zadatu mi temu. I gele čuda. Ima. Čitao sam nekih 10 stranica i više nisam mogao jer je sve kasnije bilo, manje više, varijacija na temu. Ovo ipak kažem sa ogradom jer nisam pročitao sve postove i obećavam da ću to kasnije uraditi.
Među postovima koje sam pročitao naišao sam na jedan izvesne 'shivaja' koja je, čini mi se vrlo iskreno, onako iz duše, bez puno filozofiranja ostavila post koji me je oduševio svojom jednostavnošću i prostodušnošću. Vrlo jednostavan post, bez filozofiranja i visokoparnih reči. Post iz kojeg zrači osećanje nekoga ko je verovao a onda izgubio veru.
Ali, da ne pričam ja mnogo, evo tog posta pa procenite sami:

(http://forum.b92.net/index.php?showtopic=48855&st=105)
Ona kaže:
"Nazalost, u LDP-u nemaju sta da traze ljudi koji su moralni, koji misle svojom glavom i koji su hrabri. U LDP-u imaju sta da traze oni koji su korumpirani, koji jure pare, karijeru, "bolji zivot" i koji stoga slepo slusaju naredjenja s vrha stranke.
U LDPu nemaju sta da traze oni koji govore istinu /govore ono sto misle / i rade ono sto govore.
U LDP-u imaju sta da traze veciti lazovi, muvare, nikogovici kojima se gace tresu od pomena nekog "jakog" imena u blentavoj hijerarhiji LDPa.
I za memne je LDP bila nevidjeno dobra skola. I ja sam bila glupa, nisam htela da verujem, nocima nisam spavala, dok mi stomak nije presudio- nikad nisam bila nepostena ni korumpirana , ni u mnogo gorim situacijama pod milosevicem, pa sto bih sad bila ?
Mnogo je ljudi izaslo iz LDPa zbog slicnih razloga. Meni su cak indirektno i pretili neki tipovi iz glavnog odbora...tako da... sta da kazem ?
Mislim da LDP preuzimaju neki cudni ljudi o kojima ja nemam pojma, a oni mnogo znaju o drugima.
Ima tu svega i svacega. Daleko im lepa kuca.
Naravno da se Zarko i Vesna nisu distancirali od Bilje. Oni su jedini i posteni u tom LDP-u.
Oni su tu zbog ideje, a mnogi su tamo samo zbog para, da bi dobili posao, da bi dobili nesto sto im licno treba.
Nazalost, tako je. "

Kraj citata i kraj mog današnjeg bloga, jer možda je ovo napisala malo više isfrustrirana osoba ali meni je zvučalo, baš onako, iskreno razočarana osoba. Idealista koji je izgubio ideale i tome se ne može više ništa ni dodati ni oduzeti!

Topic of this entry is 100% local story and of no interest, what so ever, to anyone outside Serbia and this language zone.

NEZAVISNOST I SUVERENITET

Problem nezavisnosti Kosova odavno je prestao da bude problem samo Srbije i Kosova. U Ujedinjenim nacijama ne može da se postigne nikakav dogovor po tom pitanju, a velike sile su se izgleda nepovratno podelile oko tog da li neka teritorija može jednostrano da proglasni nezavisnost, pa se po istom pitanju postavljaju različito od slučaja do slučaja, prema trenutnim simpatijama i interesima - što nije dobro. Broj zemalja u svetu koje žele po ugledu na kosovski recept da proglasi nezavisnost raste. Tenzije i mogućnost sukoba rastu.
Svi, kao, traže neko rešenje, a rešenje im je tu pod nosom.
Ali krenimo iz početka.
Kao prvo, moramo da razlikujemo nezavisnost od suvereniteta jer to su dve različite stvari. Imamo primer dve velike i značajne zemlje koje imaju punu nezavisnost ali nemaju suverenitet. To su Kanada i Australija koje su pristale da suverinet nad svojim državama priznaju Velikoj Britaniji i stvarno ne vidim zašto se ta formula ne bi mogla primeniti i na mnogo manje i realno nebitnije teritorije.
Šta to konkretno znači?
To znači da bi se Kosovu, kao što je slučaj sa Kanadom, dalo pravo na svoju himnu, zastavu, vladu, vojsku, policiju, samostalnost u vođenju monetrane, unutrašnje i spolje politike kao i stolica u Ujedinjenim nacijama. Dakle sve sem suverenosti na teritoriju koju bi zadržala matična država.
To znači da bi Srbiji bila pošteđena poniženja da joj se oduzme deo teritorije i da joj ostane suverenost nad teritorijom koja je vekovima bila njena, što bi se simbolično demonstriralo jednom kancelarijom u Prištini i zastavom na graničnom prelazu.
Šta bi to značilo za svet?
Kao prvo, to bi mogao da postene recept za miroljubivo rešavanje sličnih problema kojih ima stvarno mnogo širom sveta. Zatim, ovakvo kompromisno i pragmatično rešenje bi moglo da postane sastavni deo međunarodnog prava i spreči njegovo kršenje jedostranim proglašavanjem nezavisnosti i njenog priznavannja ili ne priznavanja od strane drugih zemalja zavisno od trenutnih interesa i simpatija. Na kraju, ali ne najmanje bitno je da bi velike sile ostale bez mogućnosti ozbiljnih međusobnih konfrontacija i primenjivanja 'ad hoc' rešenja.

Što bi narod rekao: I vuk sit i sve ovce na broju!
INDEPENDENCE AND SOVEREIGNTY

Problem of Kosovo self-proclaimed independence long time ago ceased to be a problem of Serbia and Kosovo alone. In the United Nations a consensus on that matter cannot be reached. The 'super power' countries also have opposite views on self-proclaimed independence in general. Some time they support it and some other time they don't, depending on their own interests.
International Law is disregarded and read on reader's wishes. Number of countries which would like to become independent on 'Kosovo recipe' is growing. The chances for conflicts are growing.
The whole world is looking for the right solution and it cannot be found, but it's here, right under our noses.
Let's start from the beginning. First of all we must understand that independence and sovereignty are two different things. One country can be independent but not sovereign and vice versa.
Canada and Australia are two examples that support this. Both are independent countries but under United Kingdom's sovereignty. And if it is so, ant it is, I see no reason why the same concept cannot be applied to smaller and less important countries? Why this concept cannot be applied to Kosovo?
What would it mean in case of Kosovo?
Kosovo, like Canada, would be able to have its own national anthem, flag, government, army, police, independent monetary, domestic and foreign policy and the chair in the UN. Everything except sovereignty.
At the other hand Serbia would be spared from humiliation of loosing territory which is in its possession for centuries and would be able with an office in Prishtina and its flag at the border crossing to demonstrated sovereignty.
What could it mean for the world?
Firstly, this could be taken as a recipe for peaceful solution of similar problem all around the world. It could become a part of International Law and new pragmatic and compromise way to treat such a problem in the future. Thus, countries would not be in position to break the Law in order to unilaterally recognize self-proclaimed independence and at last, but not least, the super power countries would have one reason less to clash.

And everybody's happy! Or...?

OBAMA

Barak Obama je postao 44. stanar Bele kuće. Prvi Afro-Amerikanac predsednik bla, bla, bla ... U ovoj 22-mesečnoj kampanji sve smo saznali o njemu, a verovatno je i on sam saznao ponešto o sebi što ranije nije znao. Ostaje da se vidi šta će to značiti za USA, što me, iskreno, baš mnogo ni ne interesuje. Ako je dobar Amerikancima, dobar je i meni, a da budem iskren baš do kraja, sumnjam da će biti bitno drugačiji od 43, 42, 41 ... jer, sa stanovišta Amerike, da se menja bilo šta - nema potrebe. Država, na čije čelo je došao, predstavlja ekonomski i vojno najjaču državu na svetu i dok je to tako sigurno se neće ništa menjati.
Šta to znači za Srbiju i region?
Opet pretpostavljam ništa (dobro). Njihov ambasador je jasno i glasno, pre neki dan, rekao da se bez obzira ko pobedi, Obama ili onaj drugi, Američka politika na Balkanu neće menjati. A šta će se menjati u unutrašnjoj politici njegove države to ne bi trebalo da interesuje nikoga osim njih samih. Toliko o našim očekivanjima.

Barak Obama is the 44th White House tenant. The first Afro-American president, etc ... In this 22-month long campaign we have learned a lot about him, probably he has learned something about himself, too. Soon we shall see what it means for the USA, and frankly speaking, I don't give a damn. If he's good for Americans he's good for me, too. And to be quite honest, I doubt that this 44th president will significantly differ from the 43rd, 42nd, 41st ... Why change anything if it works well? The USA is, at this moment, economicaly and military the strongest country in the world, and as long as it is so they will not change anything.
What does it mean for Serbia and region? Again, I assume nothing (good). Their ambassador in Belgrade has stated the other day, quite clearly, that regardless who wins, Obama or the other guy, the American policy in the Balkans will not change.
So much about our expectation.

BESPLATNI ZAGRLJAJI

Pokret "Free hugs" rodio se sasvim slučajno na sidnejskom aerodromu, a vremenom se grljenje nepoznatih ljudi raširilo po celoj planeti. Kada je izvesni Huan Man sleteo na sidnejski aerodrom, ophrvan ličnim problemima, video je gomile ljudi koji se grle i dočekuju putnike, dok njega nije čekao niko. Napisao je prvi "free hug" plakat i posle nekoliko minuta počeli su prvi zagrljaji.
U subotu se u Novom Sadu održala akcija "Free Hugs" (Mukte zagrljaj). Mladići i devojke su delili besplatne zagrljaje prolaznicima i širili pozitivnu energiju jer one druge ima i previše. Moje dve ćerke su otputovale u uzvratnu posetu u Novi Sad, da pojačaju tamošnju ekipu.
Pogledajte, jedan kratak video klip sa Majom i Teodorom u akciji!
Last Saturday my two daughters took a trip to Novi Sad (3rd largest town in Serbia) to participate in the "Free Hugs" action there. The aim of the action was to hug people, total strangers, in the streets and thus spread "positive energy". See Maya and Teodora in this short video clip.

QUEEN U BEOGRADU

Grupa "Queen&Paul Rodgers" održali su fenomenalan koncert u Beogradu 29.10.2008. Delić atmosfere iz prepune Arene možete videti na ovom video klipu.

English group "Queen&Paul Rodgers" on October, 29th had a concert in Belgrade "Arena". Feel some of the athmpsphere on this video clip.