Srećna Nova Godina!

I ja, i ja!

Kad sam već počeo da kačim 'umetnička' dela, 'ajde da nakačim i svoje radove.

Doduše, ja sam koristio PhotoShop ali i to se računa.

Moj blog moja pravila. :) 

Mrtva priroda

Tea je krenula na privatne časove crtanja-slikanja-vajanja.
Ovo je prvi samostalni rad. Pa, rekoh, da ga okačim.
Nije baš Dürer, ali ide ka tome :)

Probajte ovo

Da li ste nekada jeli kokošiji batak na istočnjački način?

Ovo izvanredno slano-slatko jelo baš će vam prijati posle svih ovih domaćih slavskih đakonija kojima smo izloženi ovih dana. Probajte nije teško, a uz to je i vrlo ukusno.

Šta nam je potrebno za pripremu ovog jela?

Prvo i osnovno kokošiji batak. Zatim kašika meda, soja sos i malo raznog povrća koje imate pri ruci. Dakle ništa posebno. Ove sastojke svi imamo u kući. Za kraj će nam biti od koristi i malo kisele pavlake i proprženog susama. Ove dve stavke imaju i dekorativnu ulogu ali daju i poseban šmek jelu.

Pa da počnemo.

Uzmite jedan batak i izvadite kosti. Zasecite meso na nekoliko mesta da bi ste presekli žilice kojih u bataku ima i koje bi prilikom pečenja smanjile gabarit mesa na jedan zalogaj. 

Stavite batak, koji sada ima oblik šnicle, na tiganj i na srednje jakoj vatri pecite sa obe strane dok ne dobije lepu zlatno-žutu boju. Ovo je, takođe, dobar trenutak da ga blago posolite. 

Kad je batak već skoro pečen omogućite mu da se malo druži i razmeni aromu sa raznim povrćem koje ste zatekli u frižideru. Dakle naseckajte malo luka, zelene i crvene paprike, tikvice... ma bilo šta i bacite u tiganj. 

Dok se povrće veselo dinsta u društvu sa našim batakom u obliku šnicle, stavite u manju činiju jednu supenu kašiku meda i 3-4 kašike soja sosa. To dobro promešajte i zatim ubacite nekoliko listića svežeg đumbira. Može i onaj u prahu ako nema svežeg.

U međuvremenu se batak već ispekao i povrće izdinstalo pa ovu slatko-slanu smešu pospite po mesu i povrću u tiganju. Ostavite na vatri još jedan minut da se sve sjedini i naš batak dobije baš lepu mrku boju.

Ako niste suviše gladni ili jelo pripremate za neku dragu vam osobu onda možete sebi dati malo truda i izaranžirati tanjir na kojem ćete poslužiti obrok.

Na sredinu tanjira stavite povrće, preko toga batak i prelijte ostatkom sosa iz tiganja. Na vrh ove gomilice stavite kašiku kisele pavlake i sve pospite proprženim susamom. Još jedno dva listića svežeg đumbira zabijte u pavlaku i that's it!

Probajte i javite mi da li ste pogrešili što ste me poslušali. 

Try it

Today I'd like to recommend you one delicious meal. It's called "Chicken leg in sweet-sour sauce". It's easy to make and tastes really good.

What do we need to prepare this dish?

We need, of course, a chicken leg. One spoon of honey, 3-4 spoons of soy sauce, ginger and some vegetables. This is basics and it can be found anytime in any kitchen. At the end we might be needed some sour cream and some sesame. This last two ingredients have more decorative role but can contribute to fine taste too.

So, let's start.

First debone chicken leg. You should cut the meat randomly on several places to prevent it to shrink too much while cooked.

Toss the leg into the pan and cook it on both sides until it gets a nice golden color. In the meantime chop up small quantity of vegetables you was able to find in your fridge. Anything will do. Onion, paprika, courgette... what ever, and toss it in the pan to make company to our chicken leg.

It's good time now to put some salt into this company too.

While it nicely cooks together we will make a sour-sweet sauce. In a small bowl mix well one spoon of honey and 3-4 spoons of soy sauce. Add some ginger to it. Now pore this mixture over the bunch already in the pan and let it cook together for another minute or so.

I suggest to serve our meal nicely on the plate. Put the veg on the middle of the plate, place the leg over the veg pile and use the rest of the sauce from the pan. At the top of the leg place a spoon of sour cream and sprinkle with sesame. You can stick a piece or two of ginger to the sour cream ball and that's it. 

Try it and let me know did you enjoy it as I did! 

Sve u svoje vreme

Sve velike imperije od Egipta, Kine, Persije, Rima itd do današnje imperije, Sjedinjenih Američkih Država, u dlaku se ponašaju isto. Najkraće rečeno: bahato i sebično! I sve su propale na isti način - samourušavanjem. 

Jedino što im nije zajedničko je - rok trajanja. Traju sve kraće i kraće.

Dok su prve trajale i po nekolko hiljada godina ove iz bliže istorije jedva mogu da sastave 100 godina. Razlog brže propasti ovih novih imperija nije njihova nesposobnost već okruženje u kojem se nalaze. Dok su prve, slikovito rečeno, izgledale kao Guliver među Liliputancima ove današnje su svega za glavu-dve više od okruženja.

I sledeća imperija koja dođe posle Amerike, a doći će, trajaće još kraće. Njena uloga će biti da napravi još jedan civilizacijski pomak unapred. I tako će se imperije smenjivati sve češće i češće i svaka naredna će biti lokomotiva koja svojom snagom, bogatstvom i tehnologijom pomeriti civilizacijski nivo za korak-dva unapred. Istovremeno i druge nacije će praviti svoje korake unapred sve do momenta kada će celokupno čovečanstvo postati jedna velika imperija. 

To je, sad se već vidi, zakonitost. 

Kada će se to desiti? E, to niko ne zna se jer zavisi od mnogo toga ali prvenstveno od globalno postignutog nivoa proizvodnih snaga i odnosa, što bi rekli ekonomisti.

Dakle, čekamo epohu kada ćemo globalno dostići nivo podjednake razvijenosti i to ne samo ekonomski i tehnološki već i duhovno. 

Ovo nije utopija. Doduše, nemoguće je da se to desi sad odmah i preko noći ali definitivno, kao čovečanstvo, idemo ka tome. Čak nemamo ni izbor da li hoćemo ili nećemo. 

Postoji realna mogućnost da se ceo proces ubrza, ali to bi tražilo takva odricanja razvijenih da je utopija o tome uopšte razmišljati. Barem ne na ovom stepenu razvoja ljudskog društva i svesti na kojem se sada nalazimo.

Ipak, sve u svoje vreme.

All in good time

All big empires from Egypt, China, Persia, Rome etc. until today's empire, the United States of America, act in same manner. Arrogant and selfish. And all empires have disappeared in the same manner by self-destruction. The only difference between them is the time they last. It's shorter and shorter. While the first empires lasted for thousand years these  recent one hardly last for 100 years. 

The reason for this is in a different surrounding. While the first empires were big and strong to other nations like Gulliver among Liliputians  this, modern one, are only 2-3 heads taller.

Each empire in the future will last even shorter while surrounding nations and countries will develop faster. Each new empire will have the same goal as allways did: to move the civilization one step forward.

This process will go on until the whole world becomes one big empire.

When will that moment come is impossible to say. It depends on so many factors. But definitely will come. We have no big influence on this process. 

Well, it could happen a bit faster but the price for so called "developed countries" would be too high and it's not realistic to expect that to happen at this stage.

All in good time!

Opet o školi

Danas sam ponovo prošetao po blogovima koje pratim i na jednom od njih naiđem na post pod naslovom "Laearn to paint in 3 hours. Class of 8. November 2008". Zaintrigirao me taj blog jer obrađuje temu o kojoj intenzivno razmišljam ovih dana.
Moja najmlađa ćerka, Tea, pohađa završni razred osnovne škole i vreme nam je da počnemo razmišljati: šta dalje? Ima li srednje škole bez matematike, fizike i hemije? To bi joj najviše odgovaralo ali mislim da nema ili tačnije još uvek nemam egzaktan odgovor na to pitanje, ali sumnjam. Ako neko zna neka mi javi. U međuvremenu, pošto Tea nema baš mnogo interesovanja za brojke i formule, a ima izraženu umetničku crtu, za sada nam kao dobro rešenje izgleda da upiše Dizajnersku školu. Ali ne lezi vraže i tu ima neki posebni prijemni koji podrazumeva crtanje, slikanje i vajanje. U ovih 8 godina ne da deca nisu vajala već najverovatnije ne znaju ni o čemu se tu radi. Nažalost.
Konsultovali smo se njenom sadašnjom nastavnicom likovnog koja se složila da Tea nije bez talenta, ali da je to vrlo "sirovo". Po njoj, rešenje je da počne da uzima privatne časove i da se pripremi za prijemni. Čak je bila toliko ljubazna da nam preporuči svoju koleginicu koja to radi. Ne razumem zašto nije rekla da će ona da se malo više angažuje oko nje, ali dobro 70€, koliko njena koleginica naplaćuje za mesec dana podučavanja, i nije neka cifra koju ne možemo sebi da priuštimo.
Ipak, ostaje pitanje zašto je tome nisu naučili za ovih 8 godina? Zašto niko nije primetio taj izvesni sirovi talenat i skrenu nama ili nekome pažnju na to? Zašto je i dalje je na snazi glupavo i nepisano pravilo da nastavnici ne prenose svoje znanje na učenike već ukoliko želiš nešto da savladaš, moraš da uzimaš privatne časove? Kao da je na školi samo da ti da "certifikat" da nešto znaš, a na nekom drugom je da te to nauči. Ali, to je druga priča. Ili možda prva ali sada mi nije od koristi da je elaboriram.

I na kraju, moram da priznam da sam malo skeptičan da je neko u mogućnosti za par meseci da te naučio ono što je propušteno za osam godina. Daj Bože da grešim!

Inače, kakve to veze ima sa onim gore pomenutim postom? Pa, uspeo je da mi podigne optimizam jer, eto, vidim da se to može naučiti za 3 sata. Gde? U Južnoj Africi za 400 Randa ili oko 33€.

E, sada imam drugu dilemu. Ako to tamo u Južnoj Africi košta oko 33€ računam da li nam se više isplati da dete ovde maltretiram 6 meseci za ukupno 420€ ili da je pošaljem avionom u Capetown i da sve završi za iste pare za 3 sata? :)

Matematika i još neke stvari

Evo, već nekoliko dana sam na godišnjem odmoru. Nema potrebe da gledate u kalendar - jeste, danas je 16.decembar (btw, zašto li se ime meseca piše malim slovom?). Za one koji me ne poznaju moram da napomenem da je prilično tipično za mene da radim stvari koje nikom drugom, a da se vodi kao normalan, ne pada na pamet da uradi. Pokažite mi još nekoga ko je ovih dana, dobrovoljno, na GO?
Ali nije ovaj blog o pravopisu niti uputstvo o pravilnom korišćenju GO, to sam, samo onako, usput, spomenuo da možda opravdam silne sate koje provodim ispred kompjutera. A, šta drugo da radim kad su mi svi ortaci na poslu, žena i deca u školi i/ili fakultetu (žena iz profesionalnih razloga, a deca zato što misle da moraju) i šta mi drugo preostaje?

Elem, surfujući po ovoj zarazi od Interneta, najviše volim da odem na www.neshto.blogspot.com i da uz pomoć dugmeta [Next Blog] zavirim u živote drugih ljudi. Bože, koliko tu ima lepih, baš lepih tekstova i fotografija. Jutros sam, uz kaficu, svratio na jedan blog koji inače od skoro redovno pratim i još jednom pročitao priču čiji je naslov "Fragmenti". Autorka je pisala o fragmentima iz svog života i priča je zaista fenomenalna i mogu vam je preporučiti (ali samo preko PM, ne ovako javno). Negde pri sredini napisala je: "Svo zlo ovog sveta sažeto je u toj nauci. Ne zamerite na subjektivnosti. Jaka je to autosugestija, ali baš me briga. Nikad nisam doživela takav maltretman kao od nastavnice matematike."

E, to je razlog moje današnje pisanije. Matematika. Ta fundamentalna nauka koja je osnov za sve ostale prirodne nauke. Neizbežan predmet u svim osnovnim i srednjim školama. Nauka koja razvija naše logičko razmišljanje...
Sve je to divno i krasno, ali: zašto bi smo mi svi morali logično razmišljati?
Ko ima pravog životnog iskustva zna de je lepota života u njegovoj nepredvidljivosti i nelogičnosti. Zar nije veliki Einstain rekao: Mašta je važnija od znanja! Jer, stvarno, suvo znanje koje nije u funkciji ostvarivanja mašte ne služi ničemu. To je neki naučni "l'art pour l'artizam".

Uz pomoć svojih uspomena iz osnovne škole i iskustvo koje sam stekao kroz školovanje svoje dece daju mi za pravo da tvrdim da je kod nas pristup matematici u samom startu pogrešan. Nastavnici matematike, ubeđeni u svoju nadljudsku sposobnosts igranja brojevima, visoko iznad nas ostalih, logikom neobdarenih smrtnika, kao da se još više trude da nam taj predmet ogade u samom početku. Kao da im je krajnji cilj da nam te apstraktne pojmove još više zamute, a svoju skoro božansku veličinu i nadmoć potvrđuju poslovičnom strogošću i kažnjavanjem svakog pogrešno postavljenog matematičkog simbola, drakonskim kaznama. Niko ne uspeva bolje da kazni učenika od profesora matematike.
Na jednom roditeljskom sastanku sam brzopleto konstatovao da ako u odeljenju od 33 učenika 28 njih dobije "keca" iz kontronog, da je verovatno greška u onome ko nameće znanje a ne u objektima namicanja tj. učenicima. Ćerka mi je tada bila u VII razredu i naredne dve godine nastavnica nije propuštala nijednu priliku da ćerki dokaže, ono što je ona već znala, da ne zna matematiku i da sam ja u krivu sa mojom konstatacijom da ona (nastavnica) ne ume da prenese svoje znanje, već njena (ćerkina) urođena i verovatno od mene nasleđena glupavost. Ćerka se u međuvremenu zaposlila u jednoj banci i premda tu sve vrvi od brojeva, od matematike koristi ono što i 90% ljudi na ovom svetu. Četiri osnovne računske radnje, tablicu množenja i procentni račun.
Da li je moguće da ni jedan ministar koji se hvata u koštac sa reformom školstva nije u stanju da prilagodi program potrebama 90% ljudi već se i dalje insistira na forsiranju logike i dokazivanju pameti kroz rešavanje apstraktnih matematičkih jednačina. Ili se i oni plaše da ih nevidljivi lobi matematičara ne proglasi genetski glupim i nepodobnim za toliko željeno mesto ministra?
Slično se dešava i sa ostalim, u principu vrlo interesantnim predmetima prirodnih nauka, kao što su fizika i hemija. Umesto da se, ali bukvalno, kroz igru i eksperimente deca zainteresuju za materiju da počnu praktično da shvataju kako i zašto se neki procesi odvijaju, da deca postanu radoznala, barem u osnovnoj školi, pribegava se jednačinama i teoretisanju do nivo kada se i najupornijem sve zgadi.
Sad, ne znam zašto sam sve ovo napisao? Možda pročita neki klinac koji će kroz xy godina postati ministar obrazovanja pa odluči da školstvo organizuje primereno korisnicima; da škole počnu da proizvode radoznale, maštovite klince koji će umeti da koriste stečeno znanje jer danas se, nažalost, sve svodi na to ko će biti bolji "magnetofon" koji samo reprodukuje ono šta je čuo bez stvarne želje da shvati suštinu.

Cipela vs Tomahawk

Jedan Iranac je prilikom nedavne posete G.W Busha Iraku na konferenciji za štampu gađao predsednika - oslobodioca svojim cipelama. Ne znam tačno šta ga je motivisalo da upotrebi cipelu ali očigledno da su Iranci previše oslobođeni.
Mislim, to nije u redu. Iranci koji su poslednju deceniju imali tu čast da budu privilegovana nacija za isprobavanje američkog oružja za zaštitu i širenje demokratije ispali su totalno nezahvalni!


An Iranian throw his shoes on Mr. President - liberator, G.W. Bush, during his press conference in Tehran. I don't know what was the motive for this incident but obviously Iranians are too liberated. This is not OK. Being for over a decade American favoured nation for testing of their weapons for implementing democracy Iranian showed incredible ungratefulness.

Dušan Popov

Svi znaju ko je Džejms (James) Bond ali malo ko zna za Dušana Popova. Dušan je rođen 1912. u maloj srpskoj varošici Titel u Vojvodini i za vreme II svetskog rata bio je dvostruki agent u službi MI6 pod tajnim imenom 'Tricycle'. Njegov najveći špijunski uspeh je bio otkriće tačnog datuma napada na Perl Harbour. Amerikanci nisu poverovali njegovoj informaciji i desilo se šta se desilo ali to je druga priča. U svojim memoarima Ian Fleming tvrdi da je Dušan bio njegova inspiracija za super agenta 007.
Dušan Popov
Everyone knows who James Bond is. A famous Ian Flaming super-agent 007. But very few know for Dušan Popov. Dušan was born in Titel, a small Serbian town in province of Vojvodina in 1912. Dušan was famous for the playboy lifestyle he lived while carrying out perilous wartime missions as a double agent, with code-name 'Tricycle', for the United Kingdom's MI6. His best achievement as a spy was that he found out the exact date of bombing of Perl Harbour. Americans didn't believe that this information is true and it led to death of several thousand soldiers, but this is another story.
According to Ian Fleming's memories Dušan was his inspiration for his famous character.

EVROPSKI REKORDER

Najbolji plivač Srbije Milorad Čavić osvojio je zlatnu medalju na Evropskom prvenstvu u malim bazenima u Rijeci nakon što je u disciplini delfin 100 metara preplivao za 49 sekundi i 19 stotinki, što je novi evropski rekord i drugi najbolji rezultat discipline svih vremena!

Ljudi, da li je to moguće! Ovako mala zemlja a drži toliko evropskih i svetskih titula?

EUROPE RECORD
The best Serbian swimmer Milorad Čavić win gold medal on European Swimming Championship in Rijeka (Croatia). Čavić finished 100 m butterfly race in time of a new European record 49,19 seconds and this is the second best time ever.
This is hard to explain: such a small country that holds so many European and World records in so many sports!

Go, Serbia, go!

EU vs OSTATAK EVROPE

Danas imam potrebu da podelim sa vama dve nedoumice.

Prva nedoumica mi je zašto se u EU zalažu i propagiraju multinacionalno društvo kao jedini ispravni vid društvene zajednice u današnjoj Evropi, a taj princip ne važi za Balkan? Čak, šta više, insistiranjem na formiranju tzv. Republike Kosovo praktikuju stvaranje nove države po čisto etničkom principu. Meni, lično, stvarno je svejedno ko je koje vere i nacije i nemam ama baš ništa protiv da na čelu države bude bilo ko pod uslovom da je a) sposoban i pod b) državljanin Srbije i tačka!
Druga nedoumica mi je zašto EU inistira na vizama za građane koji dolaze izvan EU. Objašnjenje da se na taj način sprečava ulaz kriminalaca i zapošljavanje na crno ne pije vodu jer svima je znano da kriminalcima nije problem da nabave lažne pasoše i već uveliko šeću po toj Evropi kao po svojoj kući (dokazano), a što se tiče brige da će ilegalni radnici preplaviti njihove zemlje je tipičana zamena teza jer nije problem u ilegalnim radnicima već u poslodavcima koji im daju posao na crno. Dakle problem je u građanima EU koji krše zakone svoje zemlje i zapošaljavaju na crno, a ne oni jadnici koji trbuhom za kruhom odlaze tamo gde se nadaju da će naći zaposlenje.

Suvisli odgovor na ove moje dve nedoumice mogao bi da mi otvori oči ali i nekom drugom.
Zar ne?

EU vs REST OF EUROPE

Today I have two doubtfulness I want to share with you.
My first doubt is about multinational society. Question is why EU pleads for multinational society as the only way of how countries should be organized today but this principle does not work for Balkans? Even more, they insist on creating so called Republic of Kosovo on purely ethnic principle? I, personally, do not care who is of which religious and nationality and for me it is quite acceptable for the head of state to be anyone who is a) capable and b) citizen of Serbia, and that's it!

Second doubt that concerns me is why the EU requires visas for citizens outside EU? Explanation that in that way they control criminals and stop illegal employment simply is not the true. Namely, criminals with false passports are already there and walk around like in their own house. This is not hard to prove as there are hundreds of examples. Another point with illegal employment is typical 'switch of thesis' because the problem is not in these poor people who are seeking for a job but the real problem is in EU employees who give work to them although in this way they break the laws of their countries.

Answer to these doubts could open my eyes but not only my!

Profil

Ovo je moj pokušaj da od Blogspota napravim sajt koji će više ličiti na web prezentaciju odnosno da nisam "osuđen" na samo jednu stranicu.
Sve je još u eksperimentalnoj fazi i to je jedini razlog zbog čega ovde, za sada, nema ničega sem ove moje slike i ovog teksta ali bi trebalo uskoro da bude.
Slobodno kliknite na "Home" da bi ste se vratili na početak.

KAKO BITI ŠOVINISTA?

Kako prepoznati šovinistički narod? E čim misliš da postoje šovinistički narodi onda si i sam šovinista pa ne moraš da gubiš vreme na čitanje ovog teksta.
Ok, kako prepoznati pojedinca šovinistu? Naravno, pre no što ovaj sa nožem u zubima krene da realizuje svoje namere i da živi u skladu sa svojim stavovima. Čim neko izjavi nesto u smislu “zna se da je naš narod oduvek bio miroljubiv, uvek smo se samo branili i nikad nikome ništa nažao nismo učinili”, taj je sumnjiv!
Šovinizam je umeće koje je lako steći ali ga je teško održati. Zato moraš slepo i u svetlu najjačih dokaza istrajati u svom šovinizmu.
Neguj svoje predrasude, a sve ono što ih pobija proglasi izuzetkom koji ništa ne dokazuje ili jednostavno ignoriši. Nipošto ne napuštaj vekovno ognjište i ne odlazi u mrsko inostranstvo. Ako baš moraš, gledaj da odmah utrčiš u ambasadu svoje zemlje da izbegneš neki uticaj. Ima ih tamo mnogo. Mislim uticaja, a da to inostranstvo nešto valja, bilo bi u našoj zemlji!