28.12.08
24.12.08
I ja, i ja!
Kad sam već počeo da kačim 'umetnička' dela, 'ajde da nakačim i svoje radove.
Doduše, ja sam koristio PhotoShop ali i to se računa.
Moj blog moja pravila. :)
22.12.08
Mrtva priroda
Tea je krenula na privatne časove crtanja-slikanja-vajanja.
Ovo je prvi samostalni rad. Pa, rekoh, da ga okačim.
Nije baš Dürer, ali ide ka tome :)
Ovo je prvi samostalni rad. Pa, rekoh, da ga okačim.
Nije baš Dürer, ali ide ka tome :)
21.12.08
Probajte ovo
Da li ste nekada jeli kokošiji batak na istočnjački način?
Ovo izvanredno slano-slatko jelo baš će vam prijati posle svih ovih domaćih slavskih đakonija kojima smo izloženi ovih dana. Probajte nije teško, a uz to je i vrlo ukusno.
Šta nam je potrebno za pripremu ovog jela?
Prvo i osnovno kokošiji batak. Zatim kašika meda, soja sos i malo raznog povrća koje imate pri ruci. Dakle ništa posebno. Ove sastojke svi imamo u kući. Za kraj će nam biti od koristi i malo kisele pavlake i proprženog susama. Ove dve stavke imaju i dekorativnu ulogu ali daju i poseban šmek jelu.
Pa da počnemo.
Uzmite jedan batak i izvadite kosti. Zasecite meso na nekoliko mesta da bi ste presekli žilice kojih u bataku ima i koje bi prilikom pečenja smanjile gabarit mesa na jedan zalogaj.
Stavite batak, koji sada ima oblik šnicle, na tiganj i na srednje jakoj vatri pecite sa obe strane dok ne dobije lepu zlatno-žutu boju. Ovo je, takođe, dobar trenutak da ga blago posolite.
Kad je batak već skoro pečen omogućite mu da se malo druži i razmeni aromu sa raznim povrćem koje ste zatekli u frižideru. Dakle naseckajte malo luka, zelene i crvene paprike, tikvice... ma bilo šta i bacite u tiganj.
Dok se povrće veselo dinsta u društvu sa našim batakom u obliku šnicle, stavite u manju činiju jednu supenu kašiku meda i 3-4 kašike soja sosa. To dobro promešajte i zatim ubacite nekoliko listića svežeg đumbira. Može i onaj u prahu ako nema svežeg.
U međuvremenu se batak već ispekao i povrće izdinstalo pa ovu slatko-slanu smešu pospite po mesu i povrću u tiganju. Ostavite na vatri još jedan minut da se sve sjedini i naš batak dobije baš lepu mrku boju.
Ako niste suviše gladni ili jelo pripremate za neku dragu vam osobu onda možete sebi dati malo truda i izaranžirati tanjir na kojem ćete poslužiti obrok.
Na sredinu tanjira stavite povrće, preko toga batak i prelijte ostatkom sosa iz tiganja. Na vrh ove gomilice stavite kašiku kisele pavlake i sve pospite proprženim susamom. Još jedno dva listića svežeg đumbira zabijte u pavlaku i that's it!
Probajte i javite mi da li ste pogrešili što ste me poslušali.
Try it
Today I'd like to recommend you one delicious meal. It's called "Chicken leg in sweet-sour sauce". It's easy to make and tastes really good.
What do we need to prepare this dish?
We need, of course, a chicken leg. One spoon of honey, 3-4 spoons of soy sauce, ginger and some vegetables. This is basics and it can be found anytime in any kitchen. At the end we might be needed some sour cream and some sesame. This last two ingredients have more decorative role but can contribute to fine taste too.
So, let's start.
First debone chicken leg. You should cut the meat randomly on several places to prevent it to shrink too much while cooked.
Toss the leg into the pan and cook it on both sides until it gets a nice golden color. In the meantime chop up small quantity of vegetables you was able to find in your fridge. Anything will do. Onion, paprika, courgette... what ever, and toss it in the pan to make company to our chicken leg.
It's good time now to put some salt into this company too.
While it nicely cooks together we will make a sour-sweet sauce. In a small bowl mix well one spoon of honey and 3-4 spoons of soy sauce. Add some ginger to it. Now pore this mixture over the bunch already in the pan and let it cook together for another minute or so.
I suggest to serve our meal nicely on the plate. Put the veg on the middle of the plate, place the leg over the veg pile and use the rest of the sauce from the pan. At the top of the leg place a spoon of sour cream and sprinkle with sesame. You can stick a piece or two of ginger to the sour cream ball and that's it.
Try it and let me know did you enjoy it as I did!
19.12.08
Sve u svoje vreme
Sve velike imperije od Egipta, Kine, Persije, Rima itd do današnje imperije, Sjedinjenih Američkih Država, u dlaku se ponašaju isto. Najkraće rečeno: bahato i sebično! I sve su propale na isti način - samourušavanjem.
Jedino što im nije zajedničko je - rok trajanja. Traju sve kraće i kraće.
Dok su prve trajale i po nekolko hiljada godina ove iz bliže istorije jedva mogu da sastave 100 godina. Razlog brže propasti ovih novih imperija nije njihova nesposobnost već okruženje u kojem se nalaze. Dok su prve, slikovito rečeno, izgledale kao Guliver među Liliputancima ove današnje su svega za glavu-dve više od okruženja.
I sledeća imperija koja dođe posle Amerike, a doći će, trajaće još kraće. Njena uloga će biti da napravi još jedan civilizacijski pomak unapred. I tako će se imperije smenjivati sve češće i češće i svaka naredna će biti lokomotiva koja svojom snagom, bogatstvom i tehnologijom pomeriti civilizacijski nivo za korak-dva unapred. Istovremeno i druge nacije će praviti svoje korake unapred sve do momenta kada će celokupno čovečanstvo postati jedna velika imperija.
To je, sad se već vidi, zakonitost.
Kada će se to desiti? E, to niko ne zna se jer zavisi od mnogo toga ali prvenstveno od globalno postignutog nivoa proizvodnih snaga i odnosa, što bi rekli ekonomisti.
Dakle, čekamo epohu kada ćemo globalno dostići nivo podjednake razvijenosti i to ne samo ekonomski i tehnološki već i duhovno.
Ovo nije utopija. Doduše, nemoguće je da se to desi sad odmah i preko noći ali definitivno, kao čovečanstvo, idemo ka tome. Čak nemamo ni izbor da li hoćemo ili nećemo.
Postoji realna mogućnost da se ceo proces ubrza, ali to bi tražilo takva odricanja razvijenih da je utopija o tome uopšte razmišljati. Barem ne na ovom stepenu razvoja ljudskog društva i svesti na kojem se sada nalazimo.
Ipak, sve u svoje vreme.
All in good time
All big empires from Egypt, China, Persia, Rome etc. until today's empire, the United States of America, act in same manner. Arrogant and selfish. And all empires have disappeared in the same manner by self-destruction. The only difference between them is the time they last. It's shorter and shorter. While the first empires lasted for thousand years these recent one hardly last for 100 years.
The reason for this is in a different surrounding. While the first empires were big and strong to other nations like Gulliver among Liliputians this, modern one, are only 2-3 heads taller.
Each empire in the future will last even shorter while surrounding nations and countries will develop faster. Each new empire will have the same goal as allways did: to move the civilization one step forward.
This process will go on until the whole world becomes one big empire.
When will that moment come is impossible to say. It depends on so many factors. But definitely will come. We have no big influence on this process.
Well, it could happen a bit faster but the price for so called "developed countries" would be too high and it's not realistic to expect that to happen at this stage.
All in good time!
18.12.08
Opet o školi
Danas sam ponovo prošetao po blogovima koje pratim i na jednom od njih naiđem na post pod naslovom "Laearn to paint in 3 hours. Class of 8. November 2008". Zaintrigirao me taj blog jer obrađuje temu o kojoj intenzivno razmišljam ovih dana.
Moja najmlađa ćerka, Tea, pohađa završni razred osnovne škole i vreme nam je da počnemo razmišljati: šta dalje? Ima li srednje škole bez matematike, fizike i hemije? To bi joj najviše odgovaralo ali mislim da nema ili tačnije još uvek nemam egzaktan odgovor na to pitanje, ali sumnjam. Ako neko zna neka mi javi. U međuvremenu, pošto Tea nema baš mnogo interesovanja za brojke i formule, a ima izraženu umetničku crtu, za sada nam kao dobro rešenje izgleda da upiše Dizajnersku školu. Ali ne lezi vraže i tu ima neki posebni prijemni koji podrazumeva crtanje, slikanje i vajanje. U ovih 8 godina ne da deca nisu vajala već najverovatnije ne znaju ni o čemu se tu radi. Nažalost.
Konsultovali smo se njenom sadašnjom nastavnicom likovnog koja se složila da Tea nije bez talenta, ali da je to vrlo "sirovo". Po njoj, rešenje je da počne da uzima privatne časove i da se pripremi za prijemni. Čak je bila toliko ljubazna da nam preporuči svoju koleginicu koja to radi. Ne razumem zašto nije rekla da će ona da se malo više angažuje oko nje, ali dobro 70€, koliko njena koleginica naplaćuje za mesec dana podučavanja, i nije neka cifra koju ne možemo sebi da priuštimo.
Ipak, ostaje pitanje zašto je tome nisu naučili za ovih 8 godina? Zašto niko nije primetio taj izvesni sirovi talenat i skrenu nama ili nekome pažnju na to? Zašto je i dalje je na snazi glupavo i nepisano pravilo da nastavnici ne prenose svoje znanje na učenike već ukoliko želiš nešto da savladaš, moraš da uzimaš privatne časove? Kao da je na školi samo da ti da "certifikat" da nešto znaš, a na nekom drugom je da te to nauči. Ali, to je druga priča. Ili možda prva ali sada mi nije od koristi da je elaboriram.
Moja najmlađa ćerka, Tea, pohađa završni razred osnovne škole i vreme nam je da počnemo razmišljati: šta dalje? Ima li srednje škole bez matematike, fizike i hemije? To bi joj najviše odgovaralo ali mislim da nema ili tačnije još uvek nemam egzaktan odgovor na to pitanje, ali sumnjam. Ako neko zna neka mi javi. U međuvremenu, pošto Tea nema baš mnogo interesovanja za brojke i formule, a ima izraženu umetničku crtu, za sada nam kao dobro rešenje izgleda da upiše Dizajnersku školu. Ali ne lezi vraže i tu ima neki posebni prijemni koji podrazumeva crtanje, slikanje i vajanje. U ovih 8 godina ne da deca nisu vajala već najverovatnije ne znaju ni o čemu se tu radi. Nažalost.
Konsultovali smo se njenom sadašnjom nastavnicom likovnog koja se složila da Tea nije bez talenta, ali da je to vrlo "sirovo". Po njoj, rešenje je da počne da uzima privatne časove i da se pripremi za prijemni. Čak je bila toliko ljubazna da nam preporuči svoju koleginicu koja to radi. Ne razumem zašto nije rekla da će ona da se malo više angažuje oko nje, ali dobro 70€, koliko njena koleginica naplaćuje za mesec dana podučavanja, i nije neka cifra koju ne možemo sebi da priuštimo.
Ipak, ostaje pitanje zašto je tome nisu naučili za ovih 8 godina? Zašto niko nije primetio taj izvesni sirovi talenat i skrenu nama ili nekome pažnju na to? Zašto je i dalje je na snazi glupavo i nepisano pravilo da nastavnici ne prenose svoje znanje na učenike već ukoliko želiš nešto da savladaš, moraš da uzimaš privatne časove? Kao da je na školi samo da ti da "certifikat" da nešto znaš, a na nekom drugom je da te to nauči. Ali, to je druga priča. Ili možda prva ali sada mi nije od koristi da je elaboriram.
I na kraju, moram da priznam da sam malo skeptičan da je neko u mogućnosti za par meseci da te naučio ono što je propušteno za osam godina. Daj Bože da grešim!
Inače, kakve to veze ima sa onim gore pomenutim postom? Pa, uspeo je da mi podigne optimizam jer, eto, vidim da se to može naučiti za 3 sata. Gde? U Južnoj Africi za 400 Randa ili oko 33€.
E, sada imam drugu dilemu. Ako to tamo u Južnoj Africi košta oko 33€ računam da li nam se više isplati da dete ovde maltretiram 6 meseci za ukupno 420€ ili da je pošaljem avionom u Capetown i da sve završi za iste pare za 3 sata? :)
16.12.08
Matematika i još neke stvari
Evo, već nekoliko dana sam na godišnjem odmoru. Nema potrebe da gledate u kalendar - jeste, danas je 16.decembar (btw, zašto li se ime meseca piše malim slovom?). Za one koji me ne poznaju moram da napomenem da je prilično tipično za mene da radim stvari koje nikom drugom, a da se vodi kao normalan, ne pada na pamet da uradi. Pokažite mi još nekoga ko je ovih dana, dobrovoljno, na GO?
Ali nije ovaj blog o pravopisu niti uputstvo o pravilnom korišćenju GO, to sam, samo onako, usput, spomenuo da možda opravdam silne sate koje provodim ispred kompjutera. A, šta drugo da radim kad su mi svi ortaci na poslu, žena i deca u školi i/ili fakultetu (žena iz profesionalnih razloga, a deca zato što misle da moraju) i šta mi drugo preostaje?
Elem, surfujući po ovoj zarazi od Interneta, najviše volim da odem na www.neshto.blogspot.com i da uz pomoć dugmeta [Next Blog]zavirim u živote drugih ljudi. Bože, koliko tu ima lepih, baš lepih tekstova i fotografija. Jutros sam, uz kaficu, svratio na jedan blog koji inače od skoro redovno pratim i još jednom pročitao priču čiji je naslov "Fragmenti". Autorka je pisala o fragmentima iz svog života i priča je zaista fenomenalna i mogu vam je preporučiti (ali samo preko PM, ne ovako javno). Negde pri sredini napisala je: "Svo zlo ovog sveta sažeto je u toj nauci. Ne zamerite na subjektivnosti. Jaka je to autosugestija, ali baš me briga. Nikad nisam doživela takav maltretman kao od nastavnice matematike."
E, to je razlog moje današnje pisanije. Matematika. Ta fundamentalna nauka koja je osnov za sve ostale prirodne nauke. Neizbežan predmet u svim osnovnim i srednjim školama. Nauka koja razvija naše logičko razmišljanje...
Sve je to divno i krasno, ali: zašto bi smo mi svi morali logično razmišljati?
Ko ima pravog životnog iskustva zna de je lepota života u njegovoj nepredvidljivosti i nelogičnosti. Zar nije veliki Einstain rekao: Mašta je važnija od znanja! Jer, stvarno, suvo znanje koje nije u funkciji ostvarivanja mašte ne služi ničemu. To je neki naučni "l'art pour l'artizam".
Uz pomoć svojih uspomena iz osnovne škole i iskustvo koje sam stekao kroz školovanje svoje dece daju mi za pravo da tvrdim da je kod nas pristup matematici u samom startu pogrešan. Nastavnici matematike, ubeđeni u svoju nadljudsku sposobnosts igranja brojevima, visoko iznad nas ostalih, logikom neobdarenih smrtnika, kao da se još više trude da nam taj predmet ogade u samom početku. Kao da im je krajnji cilj da nam te apstraktne pojmove još više zamute, a svoju skoro božansku veličinu i nadmoć potvrđuju poslovičnom strogošću i kažnjavanjem svakog pogrešno postavljenog matematičkog simbola, drakonskim kaznama. Niko ne uspeva bolje da kazni učenika od profesora matematike.
Na jednom roditeljskom sastanku sam brzopleto konstatovao da ako u odeljenju od 33 učenika 28 njih dobije "keca" iz kontronog, da je verovatno greška u onome ko nameće znanje a ne u objektima namicanja tj. učenicima. Ćerka mi je tada bila u VII razredu i naredne dve godine nastavnica nije propuštala nijednu priliku da ćerki dokaže, ono što je ona već znala, da ne zna matematiku i da sam ja u krivu sa mojom konstatacijom da ona (nastavnica) ne ume da prenese svoje znanje, već njena (ćerkina) urođena i verovatno od mene nasleđena glupavost. Ćerka se u međuvremenu zaposlila u jednoj banci i premda tu sve vrvi od brojeva, od matematike koristi ono što i 90% ljudi na ovom svetu. Četiri osnovne računske radnje, tablicu množenja i procentni račun.
Da li je moguće da ni jedan ministar koji se hvata u koštac sa reformom školstva nije u stanju da prilagodi program potrebama 90% ljudi već se i dalje insistira na forsiranju logike i dokazivanju pameti kroz rešavanje apstraktnih matematičkih jednačina. Ili se i oni plaše da ih nevidljivi lobi matematičara ne proglasi genetski glupim i nepodobnim za toliko željeno mesto ministra?
Slično se dešava i sa ostalim, u principu vrlo interesantnim predmetima prirodnih nauka, kao što su fizika i hemija. Umesto da se, ali bukvalno, kroz igru i eksperimente deca zainteresuju za materiju da počnu praktično da shvataju kako i zašto se neki procesi odvijaju, da deca postanu radoznala, barem u osnovnoj školi, pribegava se jednačinama i teoretisanju do nivo kada se i najupornijem sve zgadi.
Sad, ne znam zašto sam sve ovo napisao? Možda pročita neki klinac koji će kroz xy godina postati ministar obrazovanja pa odluči da školstvo organizuje primereno korisnicima; da škole počnu da proizvode radoznale, maštovite klince koji će umeti da koriste stečeno znanje jer danas se, nažalost, sve svodi na to ko će biti bolji "magnetofon" koji samo reprodukuje ono šta je čuo bez stvarne želje da shvati suštinu.
Ali nije ovaj blog o pravopisu niti uputstvo o pravilnom korišćenju GO, to sam, samo onako, usput, spomenuo da možda opravdam silne sate koje provodim ispred kompjutera. A, šta drugo da radim kad su mi svi ortaci na poslu, žena i deca u školi i/ili fakultetu (žena iz profesionalnih razloga, a deca zato što misle da moraju) i šta mi drugo preostaje?
Elem, surfujući po ovoj zarazi od Interneta, najviše volim da odem na www.neshto.blogspot.com i da uz pomoć dugmeta [Next Blog]
E, to je razlog moje današnje pisanije. Matematika. Ta fundamentalna nauka koja je osnov za sve ostale prirodne nauke. Neizbežan predmet u svim osnovnim i srednjim školama. Nauka koja razvija naše logičko razmišljanje...
Sve je to divno i krasno, ali: zašto bi smo mi svi morali logično razmišljati?
Ko ima pravog životnog iskustva zna de je lepota života u njegovoj nepredvidljivosti i nelogičnosti. Zar nije veliki Einstain rekao: Mašta je važnija od znanja! Jer, stvarno, suvo znanje koje nije u funkciji ostvarivanja mašte ne služi ničemu. To je neki naučni "l'art pour l'artizam".
Uz pomoć svojih uspomena iz osnovne škole i iskustvo koje sam stekao kroz školovanje svoje dece daju mi za pravo da tvrdim da je kod nas pristup matematici u samom startu pogrešan. Nastavnici matematike, ubeđeni u svoju nadljudsku sposobnosts igranja brojevima, visoko iznad nas ostalih, logikom neobdarenih smrtnika, kao da se još više trude da nam taj predmet ogade u samom početku. Kao da im je krajnji cilj da nam te apstraktne pojmove još više zamute, a svoju skoro božansku veličinu i nadmoć potvrđuju poslovičnom strogošću i kažnjavanjem svakog pogrešno postavljenog matematičkog simbola, drakonskim kaznama. Niko ne uspeva bolje da kazni učenika od profesora matematike.
Na jednom roditeljskom sastanku sam brzopleto konstatovao da ako u odeljenju od 33 učenika 28 njih dobije "keca" iz kontronog, da je verovatno greška u onome ko nameće znanje a ne u objektima namicanja tj. učenicima. Ćerka mi je tada bila u VII razredu i naredne dve godine nastavnica nije propuštala nijednu priliku da ćerki dokaže, ono što je ona već znala, da ne zna matematiku i da sam ja u krivu sa mojom konstatacijom da ona (nastavnica) ne ume da prenese svoje znanje, već njena (ćerkina) urođena i verovatno od mene nasleđena glupavost. Ćerka se u međuvremenu zaposlila u jednoj banci i premda tu sve vrvi od brojeva, od matematike koristi ono što i 90% ljudi na ovom svetu. Četiri osnovne računske radnje, tablicu množenja i procentni račun.
Da li je moguće da ni jedan ministar koji se hvata u koštac sa reformom školstva nije u stanju da prilagodi program potrebama 90% ljudi već se i dalje insistira na forsiranju logike i dokazivanju pameti kroz rešavanje apstraktnih matematičkih jednačina. Ili se i oni plaše da ih nevidljivi lobi matematičara ne proglasi genetski glupim i nepodobnim za toliko željeno mesto ministra?
Slično se dešava i sa ostalim, u principu vrlo interesantnim predmetima prirodnih nauka, kao što su fizika i hemija. Umesto da se, ali bukvalno, kroz igru i eksperimente deca zainteresuju za materiju da počnu praktično da shvataju kako i zašto se neki procesi odvijaju, da deca postanu radoznala, barem u osnovnoj školi, pribegava se jednačinama i teoretisanju do nivo kada se i najupornijem sve zgadi.
Sad, ne znam zašto sam sve ovo napisao? Možda pročita neki klinac koji će kroz xy godina postati ministar obrazovanja pa odluči da školstvo organizuje primereno korisnicima; da škole počnu da proizvode radoznale, maštovite klince koji će umeti da koriste stečeno znanje jer danas se, nažalost, sve svodi na to ko će biti bolji "magnetofon" koji samo reprodukuje ono šta je čuo bez stvarne želje da shvati suštinu.
15.12.08
Cipela vs Tomahawk
Jedan Iranac je prilikom nedavne posete G.W Busha Iraku na konferenciji za štampu gađao predsednika - oslobodioca svojim cipelama. Ne znam tačno šta ga je motivisalo da upotrebi cipelu ali očigledno da su Iranci previše oslobođeni.
Mislim, to nije u redu. Iranci koji su poslednju deceniju imali tu čast da budu privilegovana nacija za isprobavanje američkog oružja za zaštitu i širenje demokratije ispali su totalno nezahvalni!
An Iranian throw his shoes on Mr. President - liberator, G.W. Bush, during his press conference in Tehran. I don't know what was the motive for this incident but obviously Iranians are too liberated. This is not OK. Being for over a decade American favoured nation for testing of their weapons for implementing democracy Iranian showed incredible ungratefulness.
Mislim, to nije u redu. Iranci koji su poslednju deceniju imali tu čast da budu privilegovana nacija za isprobavanje američkog oružja za zaštitu i širenje demokratije ispali su totalno nezahvalni!
An Iranian throw his shoes on Mr. President - liberator, G.W. Bush, during his press conference in Tehran. I don't know what was the motive for this incident but obviously Iranians are too liberated. This is not OK. Being for over a decade American favoured nation for testing of their weapons for implementing democracy Iranian showed incredible ungratefulness.
13.12.08
Dušan Popov
Svi znaju ko je Džejms (James) Bond ali malo ko zna za Dušana Popova. Dušan je rođen 1912. u maloj srpskoj varošici Titel u Vojvodini i za vreme II svetskog rata bio je dvostruki agent u službi MI6 pod tajnim imenom 'Tricycle'. Njegov najveći špijunski uspeh je bio otkriće tačnog datuma napada na Perl Harbour. Amerikanci nisu poverovali njegovoj informaciji i desilo se šta se desilo ali to je druga priča. U svojim memoarima Ian Fleming tvrdi da je Dušan bio njegova inspiracija za super agenta 007.
Dušan Popov
Everyone knows who James Bond is. A famous Ian Flaming super-agent 007. But very few know for Dušan Popov. Dušan was born in Titel, a small Serbian town in province of Vojvodina in 1912. Dušan was famous for the playboy lifestyle he lived while carrying out perilous wartime missions as a double agent, with code-name 'Tricycle', for the United Kingdom's MI6. His best achievement as a spy was that he found out the exact date of bombing of Perl Harbour. Americans didn't believe that this information is true and it led to death of several thousand soldiers, but this is another story.
According to Ian Fleming's memories Dušan was his inspiration for his famous character.
12.12.08
EVROPSKI REKORDER
Najbolji plivač Srbije Milorad Čavić osvojio je zlatnu medalju na Evropskom prvenstvu u malim bazenima u Rijeci nakon što je u disciplini delfin 100 metara preplivao za 49 sekundi i 19 stotinki, što je novi evropski rekord i drugi najbolji rezultat discipline svih vremena!
Ljudi, da li je to moguće! Ovako mala zemlja a drži toliko evropskih i svetskih titula?
EUROPE RECORD
The best Serbian swimmer Milorad Čavić win gold medal on European Swimming Championship in Rijeka (Croatia). Čavić finished 100 m butterfly race in time of a new European record 49,19 seconds and this is the second best time ever.
This is hard to explain: such a small country that holds so many European and World records in so many sports!
The best Serbian swimmer Milorad Čavić win gold medal on European Swimming Championship in Rijeka (Croatia). Čavić finished 100 m butterfly race in time of a new European record 49,19 seconds and this is the second best time ever.
This is hard to explain: such a small country that holds so many European and World records in so many sports!
Go, Serbia, go!
EU vs OSTATAK EVROPE
Danas imam potrebu da podelim sa vama dve nedoumice.
Prva nedoumica mi je zašto se u EU zalažu i propagiraju multinacionalno društvo kao jedini ispravni vid društvene zajednice u današnjoj Evropi, a taj princip ne važi za Balkan? Čak, šta više, insistiranjem na formiranju tzv. Republike Kosovo praktikuju stvaranje nove države po čisto etničkom principu. Meni, lično, stvarno je svejedno ko je koje vere i nacije i nemam ama baš ništa protiv da na čelu države bude bilo ko pod uslovom da je a) sposoban i pod b) državljanin Srbije i tačka!
Druga nedoumica mi je zašto EU inistira na vizama za građane koji dolaze izvan EU. Objašnjenje da se na taj način sprečava ulaz kriminalaca i zapošljavanje na crno ne pije vodu jer svima je znano da kriminalcima nije problem da nabave lažne pasoše i već uveliko šeću po toj Evropi kao po svojoj kući (dokazano), a što se tiče brige da će ilegalni radnici preplaviti njihove zemlje je tipičana zamena teza jer nije problem u ilegalnim radnicima već u poslodavcima koji im daju posao na crno. Dakle problem je u građanima EU koji krše zakone svoje zemlje i zapošaljavaju na crno, a ne oni jadnici koji trbuhom za kruhom odlaze tamo gde se nadaju da će naći zaposlenje.
Druga nedoumica mi je zašto EU inistira na vizama za građane koji dolaze izvan EU. Objašnjenje da se na taj način sprečava ulaz kriminalaca i zapošljavanje na crno ne pije vodu jer svima je znano da kriminalcima nije problem da nabave lažne pasoše i već uveliko šeću po toj Evropi kao po svojoj kući (dokazano), a što se tiče brige da će ilegalni radnici preplaviti njihove zemlje je tipičana zamena teza jer nije problem u ilegalnim radnicima već u poslodavcima koji im daju posao na crno. Dakle problem je u građanima EU koji krše zakone svoje zemlje i zapošaljavaju na crno, a ne oni jadnici koji trbuhom za kruhom odlaze tamo gde se nadaju da će naći zaposlenje.
Suvisli odgovor na ove moje dve nedoumice mogao bi da mi otvori oči ali i nekom drugom.
Zar ne?
EU vs REST OF EUROPE
Zar ne?
EU vs REST OF EUROPE
Today I have two doubtfulness I want to share with you.
My first doubt is about multinational society. Question is why EU pleads for multinational society as the only way of how countries should be organized today but this principle does not work for Balkans? Even more, they insist on creating so called Republic of Kosovo on purely ethnic principle? I, personally, do not care who is of which religious and nationality and for me it is quite acceptable for the head of state to be anyone who is a) capable and b) citizen of Serbia, and that's it!
My first doubt is about multinational society. Question is why EU pleads for multinational society as the only way of how countries should be organized today but this principle does not work for Balkans? Even more, they insist on creating so called Republic of Kosovo on purely ethnic principle? I, personally, do not care who is of which religious and nationality and for me it is quite acceptable for the head of state to be anyone who is a) capable and b) citizen of Serbia, and that's it!
Second doubt that concerns me is why the EU requires visas for citizens outside EU? Explanation that in that way they control criminals and stop illegal employment simply is not the true. Namely, criminals with false passports are already there and walk around like in their own house. This is not hard to prove as there are hundreds of examples. Another point with illegal employment is typical 'switch of thesis' because the problem is not in these poor people who are seeking for a job but the real problem is in EU employees who give work to them although in this way they break the laws of their countries.
Answer to these doubts could open my eyes but not only my!
Profil
Ovo je moj pokušaj da od Blogspota napravim sajt koji će više ličiti na web prezentaciju odnosno da nisam "osuđen" na samo jednu stranicu.
Sve je još u eksperimentalnoj fazi i to je jedini razlog zbog čega ovde, za sada, nema ničega sem ove moje slike i ovog teksta ali bi trebalo uskoro da bude.
Slobodno kliknite na "Home" da bi ste se vratili na početak.
4.12.08
KAKO BITI ŠOVINISTA?
Kako prepoznati šovinistički narod? E čim misliš da postoje šovinistički narodi onda si i sam šovinista pa ne moraš da gubiš vreme na čitanje ovog teksta.
Ok, kako prepoznati pojedinca šovinistu? Naravno, pre no što ovaj sa nožem u zubima krene da realizuje svoje namere i da živi u skladu sa svojim stavovima. Čim neko izjavi nesto u smislu “zna se da je naš narod oduvek bio miroljubiv, uvek smo se samo branili i nikad nikome ništa nažao nismo učinili”, taj je sumnjiv!
Šovinizam je umeće koje je lako steći ali ga je teško održati. Zato moraš slepo i u svetlu najjačih dokaza istrajati u svom šovinizmu.
Neguj svoje predrasude, a sve ono što ih pobija proglasi izuzetkom koji ništa ne dokazuje ili jednostavno ignoriši. Nipošto ne napuštaj vekovno ognjište i ne odlazi u mrsko inostranstvo. Ako baš moraš, gledaj da odmah utrčiš u ambasadu svoje zemlje da izbegneš neki uticaj. Ima ih tamo mnogo. Mislim uticaja, a da to inostranstvo nešto valja, bilo bi u našoj zemlji!
Ok, kako prepoznati pojedinca šovinistu? Naravno, pre no što ovaj sa nožem u zubima krene da realizuje svoje namere i da živi u skladu sa svojim stavovima. Čim neko izjavi nesto u smislu “zna se da je naš narod oduvek bio miroljubiv, uvek smo se samo branili i nikad nikome ništa nažao nismo učinili”, taj je sumnjiv!
Šovinizam je umeće koje je lako steći ali ga je teško održati. Zato moraš slepo i u svetlu najjačih dokaza istrajati u svom šovinizmu.
Neguj svoje predrasude, a sve ono što ih pobija proglasi izuzetkom koji ništa ne dokazuje ili jednostavno ignoriši. Nipošto ne napuštaj vekovno ognjište i ne odlazi u mrsko inostranstvo. Ako baš moraš, gledaj da odmah utrčiš u ambasadu svoje zemlje da izbegneš neki uticaj. Ima ih tamo mnogo. Mislim uticaja, a da to inostranstvo nešto valja, bilo bi u našoj zemlji!
24.11.08
VELIKI I MALI
U odnosima među državama, ono što je velikima dozvoljeno malima nije. Zvuči blesavo ali je tako. Najbolje se to vidi u ispoljavanju nacionalnih osećanja koja se kod velikih proglašavaju patriotizmom, a kod malih nacionalizmom. Kada su, na primer, posle jedanaestog septembra širom SAD osvanule državne zastave, to je protumačeno kao čin buđenja nacionalne svesti kojim se stavlja do znanja da su građani SAD verni svojim demokratskim tekovinama. Kada se pobodenim zastavama u maloj državi, iz takođe legitimnog razloga, zbog otimanja teritorije, na primer, isto tako izražava građanska lojalnost, to se opisuje kao raspirivanje nacionalizma.
Čudan je taj, sad već globalni proces, davanja legitimiteta dvostukim aršinima gde jedna pravila važe za velike a druga za male.
Kad se od neke male države otcepi još manja teritorija, kao npr. Kosovo od Srbije ili Južna Osteija od Gruzije po etničkom osnovu, to se smatra kao legitimni akt prava na samoopredeljenje ali kad bi isti proces započeo na pimer u Americi ili Španiji, Francuskoj ili nekoj drugoj velikoj državi to bi bilo totalno neprihvatljivo i cenilo bi se kao separatizam, rušenje ustavno-pravnog poretka i ko zna šta još.
Kad male zemlje zarate onda im se u posebnim, međunarodnim, sudovima sudi za ratne zločine, a kad velike sile poseju bombe i pobiju masu nedužnih ljudi u nekoj maloj zemlji tj kad veliki uzmu pravdu u svoje ruke, onda se to nikako ne smatra agresijom jer jednostavno za velike i jake ne postoji sud.
Čudan je ovaj svet. Bio sam ubeđen da smo došli do tog civilizacijskog nivoa i razvoja svesti da smo shvatili da su pravda i jednakost univerzalne kategorije primenljive na sve ljude na svetu i da ne zavise od veličine i snage neke zemlje ali, očigledno, sam se prevario.
Šta još mora da se desi da bi smo prihvatili jedinu istinu da je čovek - čovek? Kada ćemo prihvatiti da za pravdu nije bitno kojem se bogu molimo, kojim jezikom pričamo, koja nam je boja kože ili koliko je velika i snažna država iz koje potičemo?
Sva ova dešavanja u današnjem svetu daju mi za pravo da zaključim da je postalo pravilo ono što nikako nije smelo da se desi - da što smo jači i bogatiji to smo siromašniji za osećaj pravde. Da li je moguće da ljudi mogu biti jednaki samo i jedino kad su siromašni i kad nemaju šta da dele? Pa, zar to treba da nam postane ideal? Zar moramo da materijalno osiromašimo da bi smo postali bogati duhom? Nešta tu duboko nije u redu!
BIG AND SMALL
What is allowed to the big is not to the small. This is how things works between countries in the world today. Sounds crazy but it's true.
Take an example of expressing national feelings. After 9/11 all of the USA was covered with national flags and that was considered as an act of national awareness and dedication to the democracy of the citizens of the USA. Nothing wrong in that. When flags are sticking out in small country as symbol of their national awareness and protest against, say, separatism in their country it is recognized as a bad thing and growth of nationalism.
Here is another example of injustice towards small countries. If in one small country an ethnic group decide to proclaim independence and separate from the host country it is considered as legitimate act of self-determination but at the the same time such a process in USA, France or Great Britain would be unthinkable and considered as separatism and endanger of Constitutional Law.
Example three: When two small countries start a war between themselves the UN constitutes a court for war crimes for these countries, but when a big country throw bombs and kill innocent people in some small country (without declaring the war) it is not considered as an act of aggression and there is no law against their crimes. Simply there is one law that applies to the big and another for the small ones.
Strange, isn't it? There are many more examples in trade and other human activities. For some time I thought that, we, as a human civilization, have reached the point when we finally understand that justice is one and same for all. Obviously, I was wrong.
When will we accept the truth that a human being is a human being? Regardless to which God he prays, what is the color of his skin, what language does he speaks and what is the size of his country - one should have the same rights everywhere?
Nowadays it looks like there is justice only for rich and strong. Should we all be poor and thus equall?
There’s something very, very wrong in today’s world!
Čudan je taj, sad već globalni proces, davanja legitimiteta dvostukim aršinima gde jedna pravila važe za velike a druga za male.
Kad se od neke male države otcepi još manja teritorija, kao npr. Kosovo od Srbije ili Južna Osteija od Gruzije po etničkom osnovu, to se smatra kao legitimni akt prava na samoopredeljenje ali kad bi isti proces započeo na pimer u Americi ili Španiji, Francuskoj ili nekoj drugoj velikoj državi to bi bilo totalno neprihvatljivo i cenilo bi se kao separatizam, rušenje ustavno-pravnog poretka i ko zna šta još.
Kad male zemlje zarate onda im se u posebnim, međunarodnim, sudovima sudi za ratne zločine, a kad velike sile poseju bombe i pobiju masu nedužnih ljudi u nekoj maloj zemlji tj kad veliki uzmu pravdu u svoje ruke, onda se to nikako ne smatra agresijom jer jednostavno za velike i jake ne postoji sud.
Čudan je ovaj svet. Bio sam ubeđen da smo došli do tog civilizacijskog nivoa i razvoja svesti da smo shvatili da su pravda i jednakost univerzalne kategorije primenljive na sve ljude na svetu i da ne zavise od veličine i snage neke zemlje ali, očigledno, sam se prevario.
Šta još mora da se desi da bi smo prihvatili jedinu istinu da je čovek - čovek? Kada ćemo prihvatiti da za pravdu nije bitno kojem se bogu molimo, kojim jezikom pričamo, koja nam je boja kože ili koliko je velika i snažna država iz koje potičemo?
Sva ova dešavanja u današnjem svetu daju mi za pravo da zaključim da je postalo pravilo ono što nikako nije smelo da se desi - da što smo jači i bogatiji to smo siromašniji za osećaj pravde. Da li je moguće da ljudi mogu biti jednaki samo i jedino kad su siromašni i kad nemaju šta da dele? Pa, zar to treba da nam postane ideal? Zar moramo da materijalno osiromašimo da bi smo postali bogati duhom? Nešta tu duboko nije u redu!
BIG AND SMALL
What is allowed to the big is not to the small. This is how things works between countries in the world today. Sounds crazy but it's true.
Take an example of expressing national feelings. After 9/11 all of the USA was covered with national flags and that was considered as an act of national awareness and dedication to the democracy of the citizens of the USA. Nothing wrong in that. When flags are sticking out in small country as symbol of their national awareness and protest against, say, separatism in their country it is recognized as a bad thing and growth of nationalism.
Here is another example of injustice towards small countries. If in one small country an ethnic group decide to proclaim independence and separate from the host country it is considered as legitimate act of self-determination but at the the same time such a process in USA, France or Great Britain would be unthinkable and considered as separatism and endanger of Constitutional Law.
Example three: When two small countries start a war between themselves the UN constitutes a court for war crimes for these countries, but when a big country throw bombs and kill innocent people in some small country (without declaring the war) it is not considered as an act of aggression and there is no law against their crimes. Simply there is one law that applies to the big and another for the small ones.
Strange, isn't it? There are many more examples in trade and other human activities. For some time I thought that, we, as a human civilization, have reached the point when we finally understand that justice is one and same for all. Obviously, I was wrong.
When will we accept the truth that a human being is a human being? Regardless to which God he prays, what is the color of his skin, what language does he speaks and what is the size of his country - one should have the same rights everywhere?
Nowadays it looks like there is justice only for rich and strong. Should we all be poor and thus equall?
There’s something very, very wrong in today’s world!
20.11.08
UTJEHA 08
Sviđaju mi se ove fotografije. Šteta što je rezolucija tako slaba ali napravljene su sa mobilnim telefonom i tu više ništa ne može da se popravi. Napravljeno letos u Utjehi (MNE).
19.11.08
ZA KIM ZVONA ZVONE?
Srpsko-Hrvatski rat se nastavlja i u XXI veku, samo sada sa drugim sredstvima.
Razlog za ovu moju izjavu je hrvatska tužba protiv Srbije, pred Međunarodnim sudom u Hagu, za genocid.
Poznato je da su tokom rata '90-tih učinjeni mnogi zločini, kao u svakom ratu i to na obe strane. Ko je vodio odbrambeni a ko agresorski rat je priča o 'kokoški i jajetu' jer obe strane tvrde da su se branile od druge strane, inače do rata ne bi ni došlo.
Rat je završio kako je zvaršio i moja dilema je da li je ova tužba Međunarodnom sudu stvarno bila potrebna? Šta ona može da donese? Istinu?! Istina je da ne postoji istina već samo ubeđenja, a ubeđenje ne može da promeni nikakva presuda. Jer šta se sada može očekivati kao sledeći korak Srbije? Protivtužba za genocid koji su Hrvati učinili Srbima. Materijala ima napretek. Da pomenem samo akcije Bljesak i Oluju koji su za posledicu imale veliki broj ubijenih i progon oko 400.000 građana srpske nacionalosti iz Hrvatske. Pošto znamo da zločin genocida ne zastareva verovatno će se potegnuti i pitanje zatiranja Srba u Hrvatskoj za vreme NDH u II svetskom ratu. I tako počinje igranka bez prestanka.
Zato je moje pitanje bilo šta se međusobnim tužakanjima može postići? Odgovor je vrlo prost - ništa! Tačnije ništa korisno ni za jednu stranu. Ova parnica će potrajati i duže od 10 godina, a u međuvremenu će međusobni odnosi još više da zahladne i popune se mržnjom. Bez obzira kakva na kraju bude presuda to ništa neće promeniti jer presuda ne može da zadovolji obe strane, a ona strana koja nije zadovoljna nastavlja sukob i time se sukob ne razrešava.
Neko, verovatno, ima koristi od ovakve situacije ali, definitivno, to nisu ni Srpski i ni Hrvatski narod.
FOR WHOM THE BELL TOLLS?
Razlog za ovu moju izjavu je hrvatska tužba protiv Srbije, pred Međunarodnim sudom u Hagu, za genocid.
Poznato je da su tokom rata '90-tih učinjeni mnogi zločini, kao u svakom ratu i to na obe strane. Ko je vodio odbrambeni a ko agresorski rat je priča o 'kokoški i jajetu' jer obe strane tvrde da su se branile od druge strane, inače do rata ne bi ni došlo.
Rat je završio kako je zvaršio i moja dilema je da li je ova tužba Međunarodnom sudu stvarno bila potrebna? Šta ona može da donese? Istinu?! Istina je da ne postoji istina već samo ubeđenja, a ubeđenje ne može da promeni nikakva presuda. Jer šta se sada može očekivati kao sledeći korak Srbije? Protivtužba za genocid koji su Hrvati učinili Srbima. Materijala ima napretek. Da pomenem samo akcije Bljesak i Oluju koji su za posledicu imale veliki broj ubijenih i progon oko 400.000 građana srpske nacionalosti iz Hrvatske. Pošto znamo da zločin genocida ne zastareva verovatno će se potegnuti i pitanje zatiranja Srba u Hrvatskoj za vreme NDH u II svetskom ratu. I tako počinje igranka bez prestanka.
Zato je moje pitanje bilo šta se međusobnim tužakanjima može postići? Odgovor je vrlo prost - ništa! Tačnije ništa korisno ni za jednu stranu. Ova parnica će potrajati i duže od 10 godina, a u međuvremenu će međusobni odnosi još više da zahladne i popune se mržnjom. Bez obzira kakva na kraju bude presuda to ništa neće promeniti jer presuda ne može da zadovolji obe strane, a ona strana koja nije zadovoljna nastavlja sukob i time se sukob ne razrešava.
Neko, verovatno, ima koristi od ovakve situacije ali, definitivno, to nisu ni Srpski i ni Hrvatski narod.
FOR WHOM THE BELL TOLLS?
The 'Serb-Croat War' continues in XXI century, only now by other means.
The reason for saying this is recent Croatian lawsuit filed against Serbia for genocide.
It is well known that during the war between Serbia and Croatia in '90s the crimes were committed on both sides, like in any other war. Who led offensive and who led defensive war is 'which came first: hen or egg?' question, because each side claims they were attacked and had to defend themselves, other ways there would be no need for the war.
The war was ended as it was and my dilemma is whether filing this lawsuit was really necessary? What good can it bring to anyone? The truth? There is no truth, only beliefs and beliefs cannot be changed by any law verdict. Next step to be expected by Serbs is to file a counter lawsuit against Croatia for genocide. There is more than enough evidence for that. Only to mention that during this war a huge number of Serbs, citizens of Croatia, were killed and some 400.000 flee from Croatia in fear for their life. Most probably the case of Croatian genocide against Serbs during the II WW will be raised too. And there we go. This is an endless story.
That's why I question what can be achieved with this lawsuits? The answer is simple - nothing! Nothing good for either sides. It will take more than 10 years before this lawsuit ends and in the meantime the relationship between Serbs and Croats will be cold and filled with hate.
No matter what will be the verdict, both sides will stick to their 'truth' and the verdict will be only one more reason for further quarrels and hate.
Someone, of course, benefits from such a situation but ordinary Serbian and Croatian people definitely not.
The reason for saying this is recent Croatian lawsuit filed against Serbia for genocide.
It is well known that during the war between Serbia and Croatia in '90s the crimes were committed on both sides, like in any other war. Who led offensive and who led defensive war is 'which came first: hen or egg?' question, because each side claims they were attacked and had to defend themselves, other ways there would be no need for the war.
The war was ended as it was and my dilemma is whether filing this lawsuit was really necessary? What good can it bring to anyone? The truth? There is no truth, only beliefs and beliefs cannot be changed by any law verdict. Next step to be expected by Serbs is to file a counter lawsuit against Croatia for genocide. There is more than enough evidence for that. Only to mention that during this war a huge number of Serbs, citizens of Croatia, were killed and some 400.000 flee from Croatia in fear for their life. Most probably the case of Croatian genocide against Serbs during the II WW will be raised too. And there we go. This is an endless story.
That's why I question what can be achieved with this lawsuits? The answer is simple - nothing! Nothing good for either sides. It will take more than 10 years before this lawsuit ends and in the meantime the relationship between Serbs and Croats will be cold and filled with hate.
No matter what will be the verdict, both sides will stick to their 'truth' and the verdict will be only one more reason for further quarrels and hate.
Someone, of course, benefits from such a situation but ordinary Serbian and Croatian people definitely not.
17.11.08
SRBIJA, ZEMLJA TENISA
Ni manje zemlje ni većih uspeha. Vaterpolo: Prvo mesto u svetskoj ligi, Milorad Čavić novi evropski rekorder u plivanju 100 m delfin, odbojkaši drugo mesto u svetskoj ligi... Lista sportova u kojoj su naši sportsti osvojili medalje ove godine je stvarno dugačka, ali uspeh naših tenisera je zapanjujući.
Vrh svetskog tenisa pripada Srbiji.
Jelena Janković, Novak Đoković, Nenad Zimonjić, Ana Ivanović, Tipsarević, Troicki. Ko još nije čuo za njih?
JJ je najbolja teniserka sveta. Prelepa Ana Ivanović, osvajač ovogodišnjeg Roland Garrosa, samo zbog povrede je završila sezonu na odličnom 5. mestu, a jedno vreme je bila i prvi reket sveta. Nole je sezonu završio kao 3-ći reket sveta u muškom tenisu, dok je Zimonjić sa Nestorovićem zauzeo prvo mesto na listi svetskog dubla.
Respect!
Vrh svetskog tenisa pripada Srbiji.
Jelena Janković, Novak Đoković, Nenad Zimonjić, Ana Ivanović, Tipsarević, Troicki. Ko još nije čuo za njih?
JJ je najbolja teniserka sveta. Prelepa Ana Ivanović, osvajač ovogodišnjeg Roland Garrosa, samo zbog povrede je završila sezonu na odličnom 5. mestu, a jedno vreme je bila i prvi reket sveta. Nole je sezonu završio kao 3-ći reket sveta u muškom tenisu, dok je Zimonjić sa Nestorovićem zauzeo prvo mesto na listi svetskog dubla.
Respect!
SERBIA, COUNTRY OF TENNIS
Serbia is a small country but with a lot of talented sportsman. First place in Water polo World League, swimmer Milorad Čavić is bearer of new European record on 100 m butterfly, volleyball team is second in World League... This year the list of success of our sportsman is very long, but success of our tennis players is astonishing.
Jelena Janković, Novak Đoković, Nenad Zimonjić, Ana Ivanović, Tipsarević, Troicki. Everybody knows them.
JJ is the No. 1 tennis player in the World. Beautiful Ana, the winner of Roland Garros, only due to injury, finished as the 5th player, though, for some time, she was also the No.1. Nole finished this season after the triumph on Masters in Shanghai as the World 3rd racquet , while Zimonjić and Nestorović are the first World tennis double.
Respect!
Jelena Janković, Novak Đoković, Nenad Zimonjić, Ana Ivanović, Tipsarević, Troicki. Everybody knows them.
JJ is the No. 1 tennis player in the World. Beautiful Ana, the winner of Roland Garros, only due to injury, finished as the 5th player, though, for some time, she was also the No.1. Nole finished this season after the triumph on Masters in Shanghai as the World 3rd racquet , while Zimonjić and Nestorović are the first World tennis double.
Respect!
7.11.08
BS vs LDP
Razmišljao sam da li da se oglasim i napišem koju povodom novonastalih odnosa između Biljane Srbljanović (BS) i Liberalno Demokratske Partije (LDP).
BS je, da podsetim, na poslednjim izborima bila kandidat LDP-a za gradonačelnika Beograda. Kad se sve završilo onako kako se završilo od BS nigde više ni traga ni glasa. Mislio sam da se povukla, možda čak i razočarana, nazad u Pariz. Međutim, ne lezi vraže pre neki dan pročitah na njenom blogu da su se stvari odvijale na sasvim drugačiji način.
Povezah tu njenu izjavu sa stvarima koje su meni lično poznate o načinu na koji funkcioniše LDP i to je to. Tema za blog.
U pripremi za pisanje bloga (ah, kako to profesionalno zvuči), skoknuh do Foruma B92, čisto da vidim imali tu šta na zadatu mi temu. I gele čuda. Ima. Čitao sam nekih 10 stranica i više nisam mogao jer je sve kasnije bilo, manje više, varijacija na temu. Ovo ipak kažem sa ogradom jer nisam pročitao sve postove i obećavam da ću to kasnije uraditi.
Među postovima koje sam pročitao naišao sam na jedan izvesne 'shivaja' koja je, čini mi se vrlo iskreno, onako iz duše, bez puno filozofiranja ostavila post koji me je oduševio svojom jednostavnošću i prostodušnošću. Vrlo jednostavan post, bez filozofiranja i visokoparnih reči. Post iz kojeg zrači osećanje nekoga ko je verovao a onda izgubio veru.
Ali, da ne pričam ja mnogo, evo tog posta pa procenite sami:
(http://forum.b92.net/index.php?showtopic=48855&st=105)
Ona kaže:
"Nazalost, u LDP-u nemaju sta da traze ljudi koji su moralni, koji misle svojom glavom i koji su hrabri. U LDP-u imaju sta da traze oni koji su korumpirani, koji jure pare, karijeru, "bolji zivot" i koji stoga slepo slusaju naredjenja s vrha stranke.
U LDPu nemaju sta da traze oni koji govore istinu /govore ono sto misle / i rade ono sto govore.
U LDP-u imaju sta da traze veciti lazovi, muvare, nikogovici kojima se gace tresu od pomena nekog "jakog" imena u blentavoj hijerarhiji LDPa.
I za memne je LDP bila nevidjeno dobra skola. I ja sam bila glupa, nisam htela da verujem, nocima nisam spavala, dok mi stomak nije presudio- nikad nisam bila nepostena ni korumpirana , ni u mnogo gorim situacijama pod milosevicem, pa sto bih sad bila ?
Mnogo je ljudi izaslo iz LDPa zbog slicnih razloga. Meni su cak indirektno i pretili neki tipovi iz glavnog odbora...tako da... sta da kazem ?
Mislim da LDP preuzimaju neki cudni ljudi o kojima ja nemam pojma, a oni mnogo znaju o drugima.
Ima tu svega i svacega. Daleko im lepa kuca.
Naravno da se Zarko i Vesna nisu distancirali od Bilje. Oni su jedini i posteni u tom LDP-u.
Oni su tu zbog ideje, a mnogi su tamo samo zbog para, da bi dobili posao, da bi dobili nesto sto im licno treba.
Nazalost, tako je. "
Kraj citata i kraj mog današnjeg bloga, jer možda je ovo napisala malo više isfrustrirana osoba ali meni je zvučalo, baš onako, iskreno razočarana osoba. Idealista koji je izgubio ideale i tome se ne može više ništa ni dodati ni oduzeti!
Topic of this entry is 100% local story and of no interest, what so ever, to anyone outside Serbia and this language zone.
BS je, da podsetim, na poslednjim izborima bila kandidat LDP-a za gradonačelnika Beograda. Kad se sve završilo onako kako se završilo od BS nigde više ni traga ni glasa. Mislio sam da se povukla, možda čak i razočarana, nazad u Pariz. Međutim, ne lezi vraže pre neki dan pročitah na njenom blogu da su se stvari odvijale na sasvim drugačiji način.
Povezah tu njenu izjavu sa stvarima koje su meni lično poznate o načinu na koji funkcioniše LDP i to je to. Tema za blog.
U pripremi za pisanje bloga (ah, kako to profesionalno zvuči), skoknuh do Foruma B92, čisto da vidim imali tu šta na zadatu mi temu. I gele čuda. Ima. Čitao sam nekih 10 stranica i više nisam mogao jer je sve kasnije bilo, manje više, varijacija na temu. Ovo ipak kažem sa ogradom jer nisam pročitao sve postove i obećavam da ću to kasnije uraditi.
Među postovima koje sam pročitao naišao sam na jedan izvesne 'shivaja' koja je, čini mi se vrlo iskreno, onako iz duše, bez puno filozofiranja ostavila post koji me je oduševio svojom jednostavnošću i prostodušnošću. Vrlo jednostavan post, bez filozofiranja i visokoparnih reči. Post iz kojeg zrači osećanje nekoga ko je verovao a onda izgubio veru.
Ali, da ne pričam ja mnogo, evo tog posta pa procenite sami:
(http://forum.b92.net/index.php?showtopic=48855&st=105)
Ona kaže:
"Nazalost, u LDP-u nemaju sta da traze ljudi koji su moralni, koji misle svojom glavom i koji su hrabri. U LDP-u imaju sta da traze oni koji su korumpirani, koji jure pare, karijeru, "bolji zivot" i koji stoga slepo slusaju naredjenja s vrha stranke.
U LDPu nemaju sta da traze oni koji govore istinu /govore ono sto misle / i rade ono sto govore.
U LDP-u imaju sta da traze veciti lazovi, muvare, nikogovici kojima se gace tresu od pomena nekog "jakog" imena u blentavoj hijerarhiji LDPa.
I za memne je LDP bila nevidjeno dobra skola. I ja sam bila glupa, nisam htela da verujem, nocima nisam spavala, dok mi stomak nije presudio- nikad nisam bila nepostena ni korumpirana , ni u mnogo gorim situacijama pod milosevicem, pa sto bih sad bila ?
Mnogo je ljudi izaslo iz LDPa zbog slicnih razloga. Meni su cak indirektno i pretili neki tipovi iz glavnog odbora...tako da... sta da kazem ?
Mislim da LDP preuzimaju neki cudni ljudi o kojima ja nemam pojma, a oni mnogo znaju o drugima.
Ima tu svega i svacega. Daleko im lepa kuca.
Naravno da se Zarko i Vesna nisu distancirali od Bilje. Oni su jedini i posteni u tom LDP-u.
Oni su tu zbog ideje, a mnogi su tamo samo zbog para, da bi dobili posao, da bi dobili nesto sto im licno treba.
Nazalost, tako je. "
Kraj citata i kraj mog današnjeg bloga, jer možda je ovo napisala malo više isfrustrirana osoba ali meni je zvučalo, baš onako, iskreno razočarana osoba. Idealista koji je izgubio ideale i tome se ne može više ništa ni dodati ni oduzeti!
Topic of this entry is 100% local story and of no interest, what so ever, to anyone outside Serbia and this language zone.
6.11.08
NEZAVISNOST I SUVERENITET
Problem nezavisnosti Kosova odavno je prestao da bude problem samo Srbije i Kosova. U Ujedinjenim nacijama ne može da se postigne nikakav dogovor po tom pitanju, a velike sile su se izgleda nepovratno podelile oko tog da li neka teritorija može jednostrano da proglasni nezavisnost, pa se po istom pitanju postavljaju različito od slučaja do slučaja, prema trenutnim simpatijama i interesima - što nije dobro. Broj zemalja u svetu koje žele po ugledu na kosovski recept da proglasi nezavisnost raste. Tenzije i mogućnost sukoba rastu.
Svi, kao, traže neko rešenje, a rešenje im je tu pod nosom.
Ali krenimo iz početka.
Kao prvo, moramo da razlikujemo nezavisnost od suvereniteta jer to su dve različite stvari. Imamo primer dve velike i značajne zemlje koje imaju punu nezavisnost ali nemaju suverenitet. To su Kanada i Australija koje su pristale da suverinet nad svojim državama priznaju Velikoj Britaniji i stvarno ne vidim zašto se ta formula ne bi mogla primeniti i na mnogo manje i realno nebitnije teritorije.
Šta to konkretno znači?
To znači da bi se Kosovu, kao što je slučaj sa Kanadom, dalo pravo na svoju himnu, zastavu, vladu, vojsku, policiju, samostalnost u vođenju monetrane, unutrašnje i spolje politike kao i stolica u Ujedinjenim nacijama. Dakle sve sem suverenosti na teritoriju koju bi zadržala matična država.
To znači da bi Srbiji bila pošteđena poniženja da joj se oduzme deo teritorije i da joj ostane suverenost nad teritorijom koja je vekovima bila njena, što bi se simbolično demonstriralo jednom kancelarijom u Prištini i zastavom na graničnom prelazu.
Šta bi to značilo za svet?
Kao prvo, to bi mogao da postene recept za miroljubivo rešavanje sličnih problema kojih ima stvarno mnogo širom sveta. Zatim, ovakvo kompromisno i pragmatično rešenje bi moglo da postane sastavni deo međunarodnog prava i spreči njegovo kršenje jedostranim proglašavanjem nezavisnosti i njenog priznavannja ili ne priznavanja od strane drugih zemalja zavisno od trenutnih interesa i simpatija. Na kraju, ali ne najmanje bitno je da bi velike sile ostale bez mogućnosti ozbiljnih međusobnih konfrontacija i primenjivanja 'ad hoc' rešenja.
Svi, kao, traže neko rešenje, a rešenje im je tu pod nosom.
Ali krenimo iz početka.
Kao prvo, moramo da razlikujemo nezavisnost od suvereniteta jer to su dve različite stvari. Imamo primer dve velike i značajne zemlje koje imaju punu nezavisnost ali nemaju suverenitet. To su Kanada i Australija koje su pristale da suverinet nad svojim državama priznaju Velikoj Britaniji i stvarno ne vidim zašto se ta formula ne bi mogla primeniti i na mnogo manje i realno nebitnije teritorije.
Šta to konkretno znači?
To znači da bi se Kosovu, kao što je slučaj sa Kanadom, dalo pravo na svoju himnu, zastavu, vladu, vojsku, policiju, samostalnost u vođenju monetrane, unutrašnje i spolje politike kao i stolica u Ujedinjenim nacijama. Dakle sve sem suverenosti na teritoriju koju bi zadržala matična država.
To znači da bi Srbiji bila pošteđena poniženja da joj se oduzme deo teritorije i da joj ostane suverenost nad teritorijom koja je vekovima bila njena, što bi se simbolično demonstriralo jednom kancelarijom u Prištini i zastavom na graničnom prelazu.
Šta bi to značilo za svet?
Kao prvo, to bi mogao da postene recept za miroljubivo rešavanje sličnih problema kojih ima stvarno mnogo širom sveta. Zatim, ovakvo kompromisno i pragmatično rešenje bi moglo da postane sastavni deo međunarodnog prava i spreči njegovo kršenje jedostranim proglašavanjem nezavisnosti i njenog priznavannja ili ne priznavanja od strane drugih zemalja zavisno od trenutnih interesa i simpatija. Na kraju, ali ne najmanje bitno je da bi velike sile ostale bez mogućnosti ozbiljnih međusobnih konfrontacija i primenjivanja 'ad hoc' rešenja.
Što bi narod rekao: I vuk sit i sve ovce na broju!
INDEPENDENCE AND SOVEREIGNTY
Problem of Kosovo self-proclaimed independence long time ago ceased to be a problem of Serbia and Kosovo alone. In the United Nations a consensus on that matter cannot be reached. The 'super power' countries also have opposite views on self-proclaimed independence in general. Some time they support it and some other time they don't, depending on their own interests.
International Law is disregarded and read on reader's wishes. Number of countries which would like to become independent on 'Kosovo recipe' is growing. The chances for conflicts are growing.
The whole world is looking for the right solution and it cannot be found, but it's here, right under our noses.
Let's start from the beginning. First of all we must understand that independence and sovereignty are two different things. One country can be independent but not sovereign and vice versa.
Canada and Australia are two examples that support this. Both are independent countries but under United Kingdom's sovereignty. And if it is so, ant it is, I see no reason why the same concept cannot be applied to smaller and less important countries? Why this concept cannot be applied to Kosovo?
What would it mean in case of Kosovo?
Kosovo, like Canada, would be able to have its own national anthem, flag, government, army, police, independent monetary, domestic and foreign policy and the chair in the UN. Everything except sovereignty.
At the other hand Serbia would be spared from humiliation of loosing territory which is in its possession for centuries and would be able with an office in Prishtina and its flag at the border crossing to demonstrated sovereignty.
What could it mean for the world?
Firstly, this could be taken as a recipe for peaceful solution of similar problem all around the world. It could become a part of International Law and new pragmatic and compromise way to treat such a problem in the future. Thus, countries would not be in position to break the Law in order to unilaterally recognize self-proclaimed independence and at last, but not least, the super power countries would have one reason less to clash.
And everybody's happy! Or...?
International Law is disregarded and read on reader's wishes. Number of countries which would like to become independent on 'Kosovo recipe' is growing. The chances for conflicts are growing.
The whole world is looking for the right solution and it cannot be found, but it's here, right under our noses.
Let's start from the beginning. First of all we must understand that independence and sovereignty are two different things. One country can be independent but not sovereign and vice versa.
Canada and Australia are two examples that support this. Both are independent countries but under United Kingdom's sovereignty. And if it is so, ant it is, I see no reason why the same concept cannot be applied to smaller and less important countries? Why this concept cannot be applied to Kosovo?
What would it mean in case of Kosovo?
Kosovo, like Canada, would be able to have its own national anthem, flag, government, army, police, independent monetary, domestic and foreign policy and the chair in the UN. Everything except sovereignty.
At the other hand Serbia would be spared from humiliation of loosing territory which is in its possession for centuries and would be able with an office in Prishtina and its flag at the border crossing to demonstrated sovereignty.
What could it mean for the world?
Firstly, this could be taken as a recipe for peaceful solution of similar problem all around the world. It could become a part of International Law and new pragmatic and compromise way to treat such a problem in the future. Thus, countries would not be in position to break the Law in order to unilaterally recognize self-proclaimed independence and at last, but not least, the super power countries would have one reason less to clash.
5.11.08
OBAMA
Barak Obama je postao 44. stanar Bele kuće. Prvi Afro-Amerikanac predsednik bla, bla, bla ... U ovoj 22-mesečnoj kampanji sve smo saznali o njemu, a verovatno je i on sam saznao ponešto o sebi što ranije nije znao. Ostaje da se vidi šta će to značiti za USA, što me, iskreno, baš mnogo ni ne interesuje. Ako je dobar Amerikancima, dobar je i meni, a da budem iskren baš do kraja, sumnjam da će biti bitno drugačiji od 43, 42, 41 ... jer, sa stanovišta Amerike, da se menja bilo šta - nema potrebe. Država, na čije čelo je došao, predstavlja ekonomski i vojno najjaču državu na svetu i dok je to tako sigurno se neće ništa menjati.
Šta to znači za Srbiju i region?
Opet pretpostavljam ništa (dobro). Njihov ambasador je jasno i glasno, pre neki dan, rekao da se bez obzira ko pobedi, Obama ili onaj drugi, Američka politika na Balkanu neće menjati. A šta će se menjati u unutrašnjoj politici njegove države to ne bi trebalo da interesuje nikoga osim njih samih. Toliko o našim očekivanjima.
Barak Obama is the 44th White House tenant. The first Afro-American president, etc ... In this 22-month long campaign we have learned a lot about him, probably he has learned something about himself, too. Soon we shall see what it means for the USA, and frankly speaking, I don't give a damn. If he's good for Americans he's good for me, too. And to be quite honest, I doubt that this 44th president will significantly differ from the 43rd, 42nd, 41st ... Why change anything if it works well? The USA is, at this moment, economicaly and military the strongest country in the world, and as long as it is so they will not change anything.
What does it mean for Serbia and region? Again, I assume nothing (good). Their ambassador in Belgrade has stated the other day, quite clearly, that regardless who wins, Obama or the other guy, the American policy in the Balkans will not change.
So much about our expectation.
Šta to znači za Srbiju i region?
Opet pretpostavljam ništa (dobro). Njihov ambasador je jasno i glasno, pre neki dan, rekao da se bez obzira ko pobedi, Obama ili onaj drugi, Američka politika na Balkanu neće menjati. A šta će se menjati u unutrašnjoj politici njegove države to ne bi trebalo da interesuje nikoga osim njih samih. Toliko o našim očekivanjima.
Barak Obama is the 44th White House tenant. The first Afro-American president, etc ... In this 22-month long campaign we have learned a lot about him, probably he has learned something about himself, too. Soon we shall see what it means for the USA, and frankly speaking, I don't give a damn. If he's good for Americans he's good for me, too. And to be quite honest, I doubt that this 44th president will significantly differ from the 43rd, 42nd, 41st ... Why change anything if it works well? The USA is, at this moment, economicaly and military the strongest country in the world, and as long as it is so they will not change anything.
What does it mean for Serbia and region? Again, I assume nothing (good). Their ambassador in Belgrade has stated the other day, quite clearly, that regardless who wins, Obama or the other guy, the American policy in the Balkans will not change.
So much about our expectation.
3.11.08
BESPLATNI ZAGRLJAJI
Pokret "Free hugs" rodio se sasvim slučajno na sidnejskom aerodromu, a vremenom se grljenje nepoznatih ljudi raširilo po celoj planeti. Kada je izvesni Huan Man sleteo na sidnejski aerodrom, ophrvan ličnim problemima, video je gomile ljudi koji se grle i dočekuju putnike, dok njega nije čekao niko. Napisao je prvi "free hug" plakat i posle nekoliko minuta počeli su prvi zagrljaji.
U subotu se u Novom Sadu održala akcija "Free Hugs" (Mukte zagrljaj). Mladići i devojke su delili besplatne zagrljaje prolaznicima i širili pozitivnu energiju jer one druge ima i previše. Moje dve ćerke su otputovale u uzvratnu posetu u Novi Sad, da pojačaju tamošnju ekipu.
Pogledajte, jedan kratak video klip sa Majom i Teodorom u akciji!
Last Saturday my two daughters took a trip to Novi Sad (3rd largest town in Serbia) to participate in the "Free Hugs" action there. The aim of the action was to hug people, total strangers, in the streets and thus spread "positive energy". See Maya and Teodora in this short video clip.
U subotu se u Novom Sadu održala akcija "Free Hugs" (Mukte zagrljaj). Mladići i devojke su delili besplatne zagrljaje prolaznicima i širili pozitivnu energiju jer one druge ima i previše. Moje dve ćerke su otputovale u uzvratnu posetu u Novi Sad, da pojačaju tamošnju ekipu.
Pogledajte, jedan kratak video klip sa Majom i Teodorom u akciji!
Last Saturday my two daughters took a trip to Novi Sad (3rd largest town in Serbia) to participate in the "Free Hugs" action there. The aim of the action was to hug people, total strangers, in the streets and thus spread "positive energy". See Maya and Teodora in this short video clip.
1.11.08
QUEEN U BEOGRADU
Grupa "Queen&Paul Rodgers" održali su fenomenalan koncert u Beogradu 29.10.2008. Delić atmosfere iz prepune Arene možete videti na ovom video klipu.
English group "Queen&Paul Rodgers" on October, 29th had a concert in Belgrade "Arena". Feel some of the athmpsphere on this video clip.
Subscribe to:
Posts (Atom)
