26.9.09

U susret godišnjici

Evo, kroz koji dan ćemo proslaviti i 9-tu godišnjicu od izbornog poraza Slobodana Miloševića. To je jedino što može da se slavi. Taj datum možemo samo da obeležimo kao godišnjicu jedne dobijene bitke u ratu za demokratsku, pravnu i što se tiče vlasti decentralizovanu Srbiju. Ali, nažalost, rat nismo dobili. Rat ili i dalje traje, što ja baš ne vidim ili smo ga izgubili, jer sve je ostalo isto. Imamo Miloševićeve zakone, Miloševićeve ljude u Vladi (vlasti) i Miloševićev pojam centralizovane partikratijske države. Čak je i odnos najznačajnijih svetskih država prema nama ostao (skoro) isti.
Dakle, 5.10.2000-te uspeli smo da se izborimo protiv jedne izborne krađa i zamalo da osvojimo vlast. Ali nismo. Ispostavilo se da smo napravili personalne promene, a korumpiranu, partokratsku i centralizovanu državu zamenili smo istom takvom. Tačnije, sistem nismo ni pipnuli.
Jedino sam ja uznapredovao! Stariji sam 9 godina i, evo simbolike, tačno 9 kg teži. Uznapredovao sam i u tome da sam sada u stanju da kažem da me je stid. Dugo nisam to mogao da priznam ni samome sebi. Stid me je što sam se već 6. oktobra povukao i prepustio mlađima i pametnijima da nastave (moju) borbu. Kao lični uspeh smatram to što nisam pao u depresiju, a imao sam sve razloge za to, i ne pričam, kao mnogi sa kojima sam tada "ratovao", da je pod Miloševićem bilo bolje. Nije bilo bolje. Ipak, pošto se, na neki način, smatram gubitnikom, jer nisam uspeo da izguram do kraja ono što sam započeo, taj neuspeh ću pripisti biologiji i kućnom vaspitanju.

No comments: